Proslavili smo treći rođendan. Stanje Vitine sobe (ostatak stana je nešto bolje prošao) je bilo kao da ju je uragan poharao al na to smo i računali.
Bilo je 6 dečki i 1 curica koja se sasvim dobro snašla među njima, a dob od 1,5 do 8 godina iako su ipak prevladali Vitini vršnjaci.
Bilo je svega, ponajviše borbe za igračke, zbog čega je bilo i fizičkih obračuna ali nitko nije otišao ogreben ili sa masnicom.
Prometovalo se svim prijevoznim sredstvima na 3 i 4 kotača, romobilom, autom i biciklom , bez sudara.
Svi su pokloni bili odmah raspakirani, a jedan od njih bio je i šator u koji su se utrpavali na sve moguće načine.
Tortu je napravio tata i bila je jako, jako fina. Od oraha, sočna i mekana, sa jako finom čokoladnom kremom. A ono što joj je dalo fini štih je bio sok od naranče pomiješan sa slatkim vrhnjem . Sa tom mješavinom je navlažio kore (toga u originalnom receptu nema). Moj doprinos pri izradi torte je bio miješanje kreme na pari .
Svijećicu su naravno svi htjeli puhati.
Kako se radi o maloj djeci, došli su u pratnji roditelja, pa su za odrasle na meniju bile punjene lignje, male orade sa kaparama zapečene u pećnici, blitva i naresci.
Za djecu kanapei. Imala sam sreću da je Vito taman zaspao kad sam ih krenula raditi, tako da sam u miru mogla izrezivati razne oblike, raditi cvijetiće itd. Slance smo napravili zajedno ; uvijek mu dam komad tijesta, malu dasku i malecki valjak tako da ja svoje moju raditi bez da mi skida pregaču „skini to, nemoj više kuhati“.
Tatu nikad ne tjera iz kuhinje i ne traži da se stalno bavi s njim . Mužev komentar je „a valjda ce biti jedan od onih kojima stalno treba ženska pažnja“. A postoji neki koji to na ovaj ili onaj način to ne traži ??? Samo kroz različite oblike.
Stan smo za manje od sat vremena doveli u red.
Za fotke ću se morati ogrebati kod susjede koja je dosta slikala, jer ono malo što sam ja uspjela uspjela fotkati je nekako titravo i nikakvo .
Post je objavljen 14.04.2009. u 11:38 sati.