Marketing
još neprepoznata vrijednost
Pretpostavljam da će se neki od vas iznenaditi, drugi me dočekati s nevjericom, a treći se usprotiviti, ali svejednako sam uvjeren u ono što ću reći.
Hrvatska literatura nikada nije bila tako dobra kao danas.
Danas djeluje otprilike pedesetak vrlo kvalitetnih književnika, ozbiljno pišu i manje-više redovno objavljuju. Nikada u povijesti nismo imali istovremeno toliko kvalitetnih književnika. Obično su u nekom razdoblju bili jedan, dva, tri stvarno dobra, nikada više od desetak, a uz njih se spominje "… pisali su još…" njih sedam-osam koje je gnjavaža čitati. Današnjih pedesetak aktivnih književnika su na razini najboljih svjetskih knjiga koje nam se prevode, a mnogi ih i nadilaze. Neću ih nabrajati, jer bih ponekoga sigurno previdio. Oni koji i sami ne vide ovo što tvrdim, oni su koji ne znaju jer ne čitaju ili imaju predrasude prema domaćem. Ne želim tvrditi da sam pročitao sve što su naši pisci objavili u posljednjih deset godina, ali pročitao sam dovoljno da mogu stajati iza svojih riječi, a da sam pročitao više vjerojatno bih broj pisaca na koje se pozivam i povećao. Svako malo naletim na neku domaću knjigu koja me iznenadi - pa nije moguće da je to napisao netko od nas, da je to poniklo odavde?! A ono - je. Ono čemu se najviše čudim jeste kako to naša javnost još nije uvidjela. Kod nas se piše literatura koju nismo zaslužili i to je najveće čudo u Hrvatskoj.
Istovremeno je troje od naših književnika prisutno i priznato u svjetskoj literaturi kao malo tko prije njih. Uopće nije nemoguće da netko od njih u dogledno vrijeme dobije (za naših života) Nobelovu nagradu, pa da svijet preko toga otkrije suvremenu hrvatsku literaturu, kao što je svojevremeno nakon Borhesova i Markesova proboja bio opčinjen južnoameričkom. Valjda će tada i nama doći iz dupeta u glavu da imamo nešto što vrijedi, nasuprot mnogo toga što se slavi, a zaslužilo je jedino da se oblijepi katranom, zavalja u perje i iznese na štangi na najbliže smetljište.
Živjeti u Hrvatskoj, razumjeti hrvatski, govoriti hrvatski, a ne čitati suvremenu hrvatsku literaturu (naravno, kao i ono od starije što je toga vrijedno) isto je kao otići na more, pa se kupati u kadi, otići u Pariz i ne obići Eiffelov toranj, nabaviti automobil, ali se ne odvažiti kupovati i benzin, pa ga gurati, kupiti lubenicu, ali je ne ohladiti, otići na projekciju dobrog filma i žmiriti, te je napustiti prije završetka. Jedan od prvih koraka s kojima ova zemlja može izaći na pravi put jest da prepozna, upozna i prihvati ono što joj nude njeni pisci.
Post je objavljen 13.04.2009. u 21:45 sati.