Kako sam i očekivala ovaj postupak nije uspio. Jutros sam napravila test i nema druge crtice. Prestala sam sa Utrogestanom i uskoro očekujem M.
Kako se osjećam?
Ne znam, sada sam trenutno dobro, ali samo zato što sam plakanje „odradila“ jučer i jutros. Nekako sam već zadnja dva dana osjećala da nije dobro, ali sam sve svoje misli zadržala za sebe da ne pokvarim svima Uskrs. Jučer smo na doručku bili kod mojih roditelja, a na ručku kod suprugovih i naravno kad sam najmanje željela, pukla sam! Izbacila me svekrva iz kolosijeka svojim pričama o ženama koje su zatrudnjele baš kad su odustale i to, naravno, prirodno, onima koji su posvojili pa je žena ostala trudna i da dalje ne nabrajam sve ste te priče već svi čuli i znam da znate točno kako sam se osjećala. Problem je izbio kad ja nisam mogla šutjeti i ispričala neke stvari koje su činjenice (da se o onima koji nisu uspjeli ne priča), a kako je ona nastavila sa onim da se trebamo opustiti pa će biti ja sam pukla i kroz plač rekla da mislim da je 6,5 godina bilo dovoljno i za takav scenarij. Nastavila sam plakati ko kišna godina i suzama ih konačno ušutkala. Vjerujem da je zapravo isplivalo sve ono što sam skupljala protekle dane i da inače na iste stvari ne bih tako reagirala, ali što je tu je. Inače mi je svekrva dobra i volim ju, ali od kad je žena suprugovog brata (mlađeg 6 godina) ostala trudna u prvom mjesecu pokušavanja ne osjećam se dobro u njihovom društvu. Osjećam se manje vrijedna i u glavi skroz vrtim film kako im je lako sada smješkati se i govoriti da će biti sve OK kad će uskoro postati nono i nona, nije važno od kojeg sina.
Danas smo ujutro još malo tugovali (plakali), a onda smo krenuli u spremanje stana i oraspoložili se. I gle iznenađenja, na kraju spremanja sam predložila da idemo do svekra i svekrve pa da zajedno prošetamo (oko 50 min) do našeg terena i usput naberemo šparoge. (Da dobro ste pročitali JA sam to predložila)
Tako je i bilo i to mi je u zadnje vrijeme bila jedna od boljih odluka. Skroz smo zaboravili na negativan test i uživali u šetnji. Bilo je dobro i zato što nismo spominjali jučerašnji razgovor. Bilo je žao i svekrvi i meni.
Nismo još nikome rekli za test, reći ćemo im sutra kad se malo ohladimo.
Post je objavljen 13.04.2009. u 19:05 sati.