Lagano padam,a ipak se dizem.
Umirem,a zapravo zivim.
Spora sam,a ipak sve stizem.
Nisam kriva,a zapravo se za
sve krivim
Disem,a ne osjecam.Sa svima
pricam,a nikoga ne poznam.
Ne znam,a ipak se sjecam.
Jel ima tko ovdje
normalan?!Padam,a stojim
na nogama.Umorna sam,a
borim se svim snagama
Ne mogu stajati,a ipak stojim.
Ruka u ruci,zamisljam.Ne
osjecam,a ipak se bojim.Ni
on nije normalan!Trazim,ne
mogu naci.Cekam kad ce
netko doci.
Slusam,a ne cujem.Ne,ovo
nisam ja.Nemam nista,a
ipak mu nesto darujem.
Pa ni ja nisam normalna!
Opustam se.Disem.
Zivim.Ljubim.Vise ne
gubim
Post je objavljen 13.04.2009. u 08:58 sati.