nisam ja od onih što plaču i mole
drugi dan luduju do zore
nekad se možda napijem ali samo da te zaboravim
ali čak ni onda ne mogu s drugim da se pojavim
a ti kao da se ne znamo,kao da smo stranci
ti puštaš me da živim u nestvarnoj bajci
život nas na razne puteve šalje
a ja više ne znam kojim ću dalje
jednom ako se ti sjetiš mene
znaš da sjetiću se i ja tebe
jednom ako neki drugi zaborave nas
jedno u drugom ćemo da potražimo spas
pobjećićemo od lažnih lica naših prijatelja,
tužnih sjećanja,nekih drugih momaka i djevojaka
ostaćemo samo ja i ti ako to poželiš
samnom možeš i tugu i sreću da dijeliš
upamti to
sada i zauvijek...
Post je objavljen 12.04.2009. u 22:41 sati.