Konačno,
duša je ubila tijelo.
Gola je, sama i slobodna.
Pleše po njegovim humcima,
vijući vrpce predaje.
Čini zvijezdu, špagu i
stoj na rukama.
Može sve. Plamen je.
Vrata su izgorjela,
suho pala na talog
mermernih grobova.
Drvo cvrči, pucketa.
Kuća mene spržena je
do korijena zubi.
Crveno se guli i ostaje
kamen, kost.
Hostija za požar Lastova
i vjenčanje u paklu.
Inicijacija nije uspjela.
Ono me zavelo. Izmijenilo
krv i lik,
grafiku demona.
Ja nisam ja. Ne znam se.
Iščezavam.
Krv cvrči u tavi,
u tami.
Post je objavljen 12.04.2009. u 20:54 sati.