Sobu je ispunila tinta
uške cvijeća napućile su usne
i navrle vodu u tamne vrećice
komadiće udova, pršut glave
vučem za sobom, vrteći se
u perjanici lana
išiban bog oleandra
ne želim biti mudra, siva
ustobočena na potjernici čikova
ovdje ružičasta emulzija
ondje halapljiva usta
na kraju kanala
hrdaju nargilom
ispućkane ne-duše
na kraju nije svjetlo, već
ćelasta lokomotiva
bliješteći kao vodviljska kurva
armaggedon
želi moje malaksale anakonde
provarene koštice
srneće oči
i zlatni kovčeg svega
što mi isklizuje iz zagrljaja
cvilim u pjesmi jarca
ne znajući
kuda su se djenula
moja slijepa sočiva
staklene lutke nemoći
Post je objavljen 12.04.2009. u 20:47 sati.