Crnost me ispunjava poput plina
i mogu jedino plutati na jezeru
srebrnim pladnjevima aque
netko je prosuo cvijeće
na vodeni odar, miran kao glečer
kao smiješak posmrtne maske
više nisam teška
bremenitost se ogulila, kao svlak
kao kora stoljeća s Uspavane ljepotice
kao pepita-lutak odvrćem
svoju nabreklu tjelesnost
masnost slanine i vrhnja
preslica uskomešanih zvijezda
čisti duh, dah, ljubav
ostavila je daleko, ispod, dolje
krvne, smeđaste krljušti
katranske očnjake
orfičkog pakla
i ostala sama, visoka, zračna
kao metalni alt mistika
na vrhu koraljnog mosta
Post je objavljen 12.04.2009. u 20:47 sati.