Ne boj se grmljavine
ona će te oploditi
ali ja ne želim rađati
ne razumiješ
sjebana djevojčice
treba ti šećera i meda
da se cijediš, kapaš
od jezika i nirvane
usvrdlati oblaporne hodnike
tunele i pećine
pune propuha, grohot
trkaćih automobila
kao furiozni El Diablo
za klavičembalom
koji jaše zelena lica
puna strave
ona ga grizu
žele da eksplodira
ali on obožava boduće dodire
napaljuje ga uznemiravanje
ljuštećih smradnih lukovica
volšebnički izaziva oluju
i bezočno laže
zavlačeći čegrtuše škarolikih ruku
u vriskajuće gaćice
paluca jezikom
i miješa koktel od strihnina
izrezat će sve satenske toalete
grudi, pjegave, razgolićene
kugle su
njegovih storukih vratolomija
boksanja sa svojim
mongoloidnim očima
u kipućem gotskom ogledalu
što je proždro Snjeguljičinu maćehu
kao šumsku prepelicu
skliskom mjesečarskom rukom
rogati izmiče poslušno kamenje
pod nabubrelim katranskim kotačima
zagušljivog autobusa čovječanstva
na podatnoj kosini
kao što baršun
pljesnjiv od monsunske kiše
kliže niz bedra Tajlanđanke
na kraju – orgazam eksplozije
stakla, limfe i krvi
prelijeporužnih tjelesa
Post je objavljen 12.04.2009. u 20:37 sati.