Život je plahta od mahovine što prekriva šumske jame. Ushićeni hodači odjednom se sunovrate u medvjeđi brlog, kotao veprova, vučju večeru. Nekima sljepoočnice svijetle u mraku, Višnu ih miješa žlicom, kuša i pljune u medni kalež. Rastežu se koštani članci zalutalih na mehaničkom križu od oniksa, propupala pulpa iz tuberkuloznih trbuha vijesnik je proljeća. Prozirna crna djevojčica ubire šafrane od jetre, narcise od nečjeg košmara. Ako dan njenog rođendana bude punk-festival oblaka niskih i ćudljivih, i ona će pojesti cvijet s tajnim čipom vrištećeg fatuma. Ali oči će žariti polarnu svjetlost, toliko se ne daju njeni kožni prozori tamjana.
Post je objavljen 12.04.2009. u 20:36 sati.