Kada psihotične crvene žarulje
na akustičnoj kupoli neba
zavrte centrifugalnu groznicu
i opale ljubičastu kožu
gradske lepre i metroa
zategnem crnu plastiku
oko sijamskih blizanaca svog tijela
i poželim jesti
meso čovječansko
otete djevojčice
usne vrelih pjevača
melankolične kirurge
Ako moja dvojnica Ondina
na cornwallskoj stijeni
izusti plave šipke
slinom podmorskih krijesnica
i muklih kobaltnih cepelina
čekat ću bič sa zvonika
mirna i sumračna
kao drogirana gejša
vezana za sebe
na dnu Pacifika
puštajući da me ajkula
pretvori u rujnu pjenu
Post je objavljen 12.04.2009. u 20:35 sati.