Moj vlak se strovaljuje u more
ribe resoperke traže ključ
za čitanje mog pogleda
čekam da me mađioničar
opet presiječe
kao sovina razrokost
treba li otpustiti
kositreni jezičak brane
mogu li birati
koga će Volga otplaviti
poslati niz pršljenove
usredotočenog maga
rogata je sjekira rastočila
još jedno meso moje noći
kao galop kopita u snijegu
šumeća tableta u kaležu
plešem na vršku tvog bodeža
ljuštim se, ali purpur je stidljiv
ne želi se ukazati drugima
nego onda dok sam
još gola, sklupčana u kadi
nespremna na infamne mikrofone
kestenjaste provalnike, električni šok
jezika što se love – utopljenici
gušeće pliskavice
Zar ne znaju da je ljubav
duševna bolest?
Post je objavljen 12.04.2009. u 20:32 sati.