Poslije tri ujutro govorim muškim glasom. Trnovita sam. Nikad me ne možeš skinuti do kraja. Poliži moj šav na boku, na čizmi, na sjeni. Kako ćeš me pripitomiti kad nijedna pilana ne prestaje sjeći i sjeći... Oči osinje zuje, prevrću se u svom kalcijskom kućištu, bacajući čini. Tražim sve Petre izgubljene među sekvojama što krvare smolom. Drvosječa je opasnost. Sklupčane, ovijene, viseće, dvospolne, gole, čekaju vulvu neba da izlije lubanju zore, ružičastog hidrocefalusa.
Post je objavljen 12.04.2009. u 20:27 sati.