Marketing
Mimice usprkos svijetu
Osjećam se donekle kao kokoš koja je našla ukusno zrno, pa oduševljeno trči po dvorištu da to svima razglasi.Sjećam se da sam svojevremeno vidio nekoliko članaka koji su hvalili roman Nine Mimice "Lea ide u Hollywood", ali nakon toga nisam naišao na ikoga tko bi rekao da je to pročitao. Šteta. Novinama treba kadikad vjerovati.
Sad sam pročitao knjigu. Ne da sam samo pročitao, nego sam uživao kao prasac s rilom zaronjenim u slasnu kopanju. Navečer sam ostajao budan do dva-tri ujutro samo da bih pročitao još jedno poglavlje, još stranicu ili dvije, još samo ovu do kraja, još samo malo… U gluho doba noći budio sam ukućane cerekajući se. Nina Mimica je duhovita na onaj pametan način na koji to samo probrani mogu. Blogeri će znati što govorim kada kažem - "Lea ide u Hollywood" izgleda otprilike onako kako bi izgledao roman kada bi ga napisao Pametni zub.
Digresija: u jednom od ranijih života svakoga sam ljeta prošao Jadran autostopom s ruksakom i vrećom za spavanje na leđima. Na putu ka Dubrovniku i u povratku obavezno sam ostajao dan-dva-tri u maloj pećini, ni tri metra u promjeru, iznad malog primorskog mjesta Mimice. Je li ta pećina i danas u opticaju?
U svijetu koji je utemeljen na tome da ono što je MOJE! samim tim nije NIKOGA DRUGOGA, literatura je protivna izvorištu temeljnog zla jer se može podijeliti među bezbroj ljudi, od kojih je svaki može dobiti u cijelosti, a da se ne potroši, dapače, da sa svakom novom osobom koja u njoj uživa postaje tim bolja.
"Lea ide u Hollywood" jedna je od onih knjiga koje nije lako pronaći. Sudbina romana u skladu je s onim o čemu se u njemu radi: o najvećoj svjetskoj tajni i zavjeri da za nju sazna što manje ljudi…
Post je objavljen 12.04.2009. u 14:54 sati.