Malo će tko u Glini priznati da ikome zavidi. A ipak je zavist u osnovi mnogih ljudskih djela, osjećanja i stavova. Ona je glavni izvor prividno neobjašnjivih netrpeljivosti i moćni uzročnik nebrojenih zala. Zavist je otrov koji podmuklo truje i uništava čovjekov život.
Ljudi najžešće i najupornije mrze one kojima najviše zavide. Takvima se najsvirepije svete, kada se i ukoliko se ukaže povoljna prilika.
Sve može postati predmet surove, neumoljive zavisti:
Bogatstvo, utjecaj, moć, položaj, karijera, obaviještenost, pripadnost određenim društvenim grupama, popularnost, slava, ljepota, zdravlje, inteligencija, duhovitost, snaga, okretnost, brzina, dovitljivost, zavodljivost, umijeće ophođenja s ljudima, posjedovanje ovih ili onih stvari, elegancija, ukus, samopouzdanje, obrazovanje, talent. Pa i samo dobro raspoloženje, zadovoljstvo ili sreća. Sve, ama baš sve može probuditi i razjariti zvijer zavisti.
Ljudi koji zavide drugima oko sebe pa čak i svojima bližnjima žive u mučnom uvjerenju da drugi imaju ono što je njima nepravedno uskraćeno. To im život čini nesnosnim, pretvarajući ga u pakao u kome na svakom koraku bivaju podvrgavani najstrašnijim mukama.
Zavidne osobe se stalno i u svemu uspoređuju s drugima, opsjednuti računicama koje im ukazuju da su uvijek zakinuti.
Zavist je bolest koja izjeda čovjeka iznutra, teško se liječi i sredini u kojoj se kreće zavidna osoba donosi puno negativne energije samom svojom pojavom.
Čovjek može živjeti od svog rada, ljubavi prema bližnjima i biti sretan i ponosan na sebe i svoju obitelj, bez obzira kakvog bio materijalnog stanja, a posebno ako ne zabada svoj nos u tuđi život i ne nanosi drugima štetu, kakvu ni sebi ne bi želio.
Post je objavljen 12.04.2009. u 06:01 sati.