Već se u zamrzivaču hladi oprema za sutra. Vjerojatno će doći trenutak kad će ona brzo otići ali, svejedno stoji tamo na tom odijeljku zamrzivača kao da će tamo ostati zauvijek.
Moj vjerni pratitelj već jedno dugo vrijeme, moj ruksak, je već spreman i gleda me sa isčekivanjem s svojeg položaja kraj ormara.
Lijepo je vrijeme konačno došlo i par mojih drugova i ja smo to odlučili iskoristiti i odlazimo jako daleko. Odlazimo u zemlju u kojoj je čak i Aleksandar Veliki stao i rekao da je ovdje kraj svijeta. Idemo u zemlju u koju samo hrabri ljudi odlaze.
U hladno jutro(koliko jutra već u ovo vrijeme mogu biti hladna) nas par odlazi na dugo putovanje na našim vjernim konjima koji su nas uvijek nosili daleko daleko i nikada nas nisu iznevjerili.
Mislim da ću danas leći ranije budući da me sutra čeka puno napora(iako smo se dogovorili da idemo kao turisti ovaj put , ali to nikad nije zapravo tako nego sve završi u nekoj jurnjavi :D ).
Upravo se moj prijatelj i kolega koji ide sa mnom na ovo putovanje signao na jedan od programa za dopisivanje koje koristimo( neću reći koji da ne ispadne da nešto reklamiram).
Sprema si stvari i sve još provjerava prije polaska. Zapravo vam ne mogu opisati koji je to osjećaj u meni kada idemo na takve nekakve avanture, ali mogu vam reći da mislim kako to sigurno ima neke veze sa prošlim životima u kojima sam sigurno bio neki svjetski putnik( makar to ne mogu znati..mogao sam biti bilo što).
Znam da će zvučati možda malo čudno i ne u skladu sa mišljenjem mnogih ljudi, ali ima nečega u tom odlaženju od kuće. Ima nečega u tim silnim livadama pokraj kojih prolazite. Ima nečega u tim planinama koje prelazite(s mukom, ali još i bolje!). Ima nečega u tome kada dođete na cilj, uzmete kartu u ruke i pogledate koliki ste put prošli. Smješak na licu i ponos u srcu.
Ostaje mi još malo misli prije puta. Vrijeme je da ispraznim glavu od misli prije puta.
Uživajte i poželite nam sreću.
Tragalac za izgubljenim vremenom
Post je objavljen 10.04.2009. u 21:04 sati.