Marketing
Što učiniti?
"….Nažalost i ja sam jedna od majki čije je djete stradalo u prometu. Moj sin (Denis Androlić 14.05.1987.-23.12.2007.) stradao je kao suvozač u automobilu svog najboljeg prijatelja ( prijatelji iz vrtičkih dana). Imao je samo dvadeset godina.
Jako mi nedostaje moj Veliki sin, ne nalazim utjehu ni u čemu, ni u jednoj riječi dobrih ljudi, knjizi ...... ni u čemu. Sve što radim radim automatski jer moram živjeti dalje, jer sam potrebna kao majka Dariu i Danijeli.
Koliko je snage potrebno za takav život bez naših dragih to znate Vi Sandra i sve ostale majke i očevi koji žive takav život kao i ja sama.
Na žalost sve više je takvih obitelji, sve više je svakim danom stradalih u prometu. To nije normalno. Što učiniti?
Veliki pozdrav Vama, Vašoj obitelji i svim tugujućim obiteljima.
Denisova mama"
Da, što učiniti?
07.11.2007. – ljudi shrvani vlastitom tragedijom, uz podršku drugih, isto tako uništenih obitelji, osnovali su Udrugu obitelji stradalih u prometu, čiji smo članovi i suprug i ja. Nedavno je osnovana nova Udruga: Sigurnost u prometu.
I jednima i drugima je cilj – smanjiti prometne nesreće i zaustaviti stradavanje na cestama. Najvažnije je zaustaviti smrtnost, ali i teške zdravstvene posljedice kod preživjelih.
Obje udruge ističu da je važna edukacija. Što je u redu naravno, ali tko treba provoditi edukaciju?
Vrtići? Ja znam da to čine, moje su obje djevojčice prošle edukaciju u vrtiću, imamo čak i diplomice!
Škole? Isto tako prolaze (pogotovo u prvom razredu), malu školu prometa, uz predavanje prometnog policajca, a uče i kroz predmet Priroda i društvo.
Obitelj? Je li uopće ovo potrebno naglašavati? Tko kontrolira obitelji da li uče svoju djecu od najranije dobi o sigurnosti u prometu?
Auto škole? Tu isto tako pouzdano znam da se ta edukacija vrši, u obitelji imam instruktora vožnje u auto školi.
Ali auto škole ne odlučuju: da li je dovoljno 30 sati za naučiti: - voziti auto, - prometne znakove i pravila, - vozačku kulturu! Da li je isto ići u auto školu u Zagrebu ili nekom manjem gradu gdje nema toliko prometa i voziti isti broj sati! Auto škole ne daju tečajeve sigurne vožnje, to se odgovorni pojedinci odlučuju sami sebi platiti u nekoj od malobrojnih takvih škola. Umjesto da prolazak kroz takvu obuku bude uvjet polaganja vozačkog ispita, umjesto da tako pokažu da ozbiljno misle ono što pričaju.......oni samo pričaju:
Sigurno voziti
"....Zakonodavac je svoje rekao. Do 1. siječnja 2007. godine treba ostvariti sve uvjete za realizaciju programa sigurne vožnje za mlade vozače. To znači da treba sagraditi potreban broj specijalnih vježbališta, da ih treba opremiti, da treba napraviti adekvatne programe, angažirati instruktore i pribaviti potrebna rješenja..."
Besparica odgodila program za mlade vozače
"....Vlada je tu Uredbu donijela jer od 2004. godine, kada je donesen Zakon o sigurnosti prometa na cestama kojim se predviđa Program sigurne vožnje, još nisu ostvarene sve pretpostavke za njegovo provođenje. Kako nam je objašnjeno iz MUP-a, zbog manjkavih novčanih sredstava nije izgrađeno dovoljno poligona gdje bi se učila sigurna vožnja, a postojeći poligoni što ih koriste pojedine autoškole ne zadovoljavaju potrebe provođenja Programa. Nisu određeni ni centri gdje bi kandidati polagali psihosocijalne ispite....."
Policija? Kako da policija educira vozače? Mlade vozače, stare vozače, bahate vozače?
Ja na žalost moram reći da više nemam nekih iluzija da će se kod nas išta promijeniti. Barem ne tako skoro.
Očito nikome ne smeta svake godine sve više i više mrtvih na našim cestama. Sve više i više uništenih ljudskih života i traumatiziranih obitelji...
Osvrnut ću se još ovom prilikom na Švedsku, samo zato jer sam tamo bila i jer znam kako ljudi tamo poštuju zakone i kako se ponašaju u prometu. Kada pitate Šveđanina zašto nešto ne učini (neko "sitno" kršenje pravila) – on će vam odgovoriti da je to protuzakonito...
Mentalitet?
Da, možda.
No pitajte ga što bi se dogodilo da ga policija ulovi u nekom prekšaju – reći će vam da bi ga to skupo koštalo, da su novčane kazne ogromne.
A kod nas nas se ističe represija kao nešto loše.
Zakon o sigurnosti na cestama i mora biti represivan.
On ne može biti edukativan.
No na novčanim kaznama se ne smije stati.
Kazna za počinitelja KAZNENOG djela – prometna nesreća sa smrtnom posljedicom – je sramotna. To je toliko sramotno da nema riječi koje bi to opisale. Ovo naravno znate da govorim iz vlastitog iskustva, iz iskustava svih nas iz Udruge obitelji osoba stradalih u prometu. Mi smo kažnjeni doživotno, mi koji smo pokopali naše najbliže, a počinitelja se praktički samo ukori. Kazne za oduzet ljudski život u prometu, zbog nepoštivanja zakona i pravila, su bijedne. One nisu represivne.
Načini na koje se pokušava “spasiti” tog počinitelja su neopisivi. Toliko nepravde, toliko besćutnosti prema žrtvi, prema obitelji stradale osobe, toliko poniženja, čovjek mora podnijeti u onoj najtežoj i najgoroj mogućoj životnoj situaciji da je to strašno, od strane hrvatskog pravosuđa.
Nedavno je jedna naša obitelj, na zadnjem ročištu bila obaviještena o vremenu kada će biti pročitana presuda. U tom istom danu. Kada se obitelj vratila na čitanje presude, rekli su im da je presuda već pročitana, da je sve gotovo i da idu kući....!
I to tako traje već godinama….i ništa se ne poduzima tamo gdje bi se moralo poduzeti. Niša ne čine oni koji mogu nešto učiniti. NIŠTA!
2007. g. poginulo je 619 osoba, sjećate se…palili smo svijeće za njih na Mirogoju…
2008. g. poginulo je 664 osobe ………..
Kažu iz Udruge - Sigurnost u prometu - da će poraditi na poticanju odgovornih u državnim tijelima, ali i medijima, na akcije kojima bi se takvi “crni” pokazatelji na hrvatskim cestama promijenili.
******* 
Denisova mama, znam da ne nalazite nigdje utjehu, jer utjehe za gubitak djeteta nema. I ja se pitam što učiniti?
Gledam evo vijesti, ljudi putuju, a i to samo putovanje bi trebalo biti doživljaj za sebe, ugodno, zanimljivo, lijepo, a bojim se da je većini samo muka.....
Post je objavljen 10.04.2009. u 18:43 sati.