Vijesti iz baze teško da više budu iz dana u dan drugačije nego jučer ili značajno zanimljivije. Ovdje se dani uglavnom uspoređuju po tome koliko je minuta sijalo sunce, a koliko sati šibao vjetar ili padao snijeg, po tome je li u kamp stigla kakva nova ekspedicija i do kuda su stigli šerpe zaduženi za postavljanje ljestvi preko ledenog slapa bez čijeg završenog posla nitko nema mogućnosti primirisati bliže vrhu.
Osim tih vanjskih faktora, dnevne teme za raspredanje su i oni unutarnji, osobni faktori.
Kako se tko osjeća, boli li ga glava, jel bio do zelenog WC-a (onaj za kruta) ili samo do plavog (za tekuća pitanja), koliko je sati u komadu tu noć prospavao i koliko se puta probudio, do koje je crtice napunio bocu za pišanje i je li šta prošlo sa strane, šta je sve imao obučeno na sebi i jel se usprkos tome smrzavao,...
Zatim je tu red faktora vrlo važnih za samu ekspediciju za čije su ispunjenje zadužene pojedine članice koje onda ponajviše o njima s Darkom i raspredaju. Tako jadna Milena muku muči sa agregatorom koji čas radi, čas ne radi, a koji nam je jedini izvor struje 2-3 sata na dan. Ena zadužena za radio stanice još s njima nema prevelikih problema, no kako će nam kad krenemo u brdo one postati najvažnije sredstvo komunikacije, bolje da ih prouči do zadnje žičice. Jana je svoj dio posla oko prebrojavanja, preslagivanja i sortiranja visinske, bazne, skupne, osobne opreme više manje odradila (barem za sada) pa trenutno malo odmara. Doktorki Lani sa povećanjem visine polako raste i obim dnevnih aktivnosti pa nas polako šopa lijekovima protiv glavobolje, grlobolje, protiv zatvora, za zatvor i sl. Osim toga jučer je i nama i šerpama održala ubrzani tečaj davanja Diamox injekcija (protiv visinske bolesti) koje smo vježbali na krumpirima.
Darija je ovih dana zadužena za organizaciju aklimatizacijskih trekinga, a kada krenemo u brdo dobiva još na savjest i visokogorsku prehranu. Sunka uredno sve snimata kako bismo jednog dana kada sve ovo završi imali lijepi ekspedicijski filmić, a Iris uredno posprema i šalje fotke kako biste uz njih te uz moje piskaranje (Tea) znali u svakom trenutku šta se dešava. Sanja bi trebala biti zadužena za prehranu, ali nas naši šerpe kuhari iz dana u dan oduševljavaju svojim kuharskim umijećem i specijalitetima pripremljenima u ovim skromnim uvjetima, da ona jednostavno kraj njih nema posla.
Josipina briga oko sponzora i njihovih materijala još nije došla na red, tek smo jučer odradili usputno Millet fotkanje u sponzorskim odijelima i visinskim cipelama koje smo obukli na kratki treking kako bismo ih isprobali i malo razgazili.
Naravno sve ove nabrojane aktivnosti cijelo su vrijeme pod paskom našeg vođe Darka, koji uredno za njihovo (ne)ispunjenje dijeli pluseve i minuse. Izvjestit ćemo vas o krajnjem rezultatu.
I tako uglavnom prolaze naši pripremno-aklimatizacijski dani. Sunčana popodneva hvatamo za akumuliranje topline potrebne za hladne himalajske noći, tu i tamo odigramo koji Čovječe ne ljuti se ili pročitamo koji redak knjige i tako do večere. Nekakva večernja druženja nam barem do sada baš i nisu išla što zbog hladnoće, što zbog problematičnog agregatora.
No kako je danas na repertoaru već drugi ekspedicijski rođendan (Sretan rođendan Sunka!!!) možda uz nekakvu sklepanu tortu, 2 dcl ruma i 0,5 l coca-cole izdržimo budni do 21:00 ;-).
Pozdrav iz logora
himalajke
Ostatak bloga pročitajte na everest.vip.hr
Post je objavljen 10.04.2009. u 12:51 sati.