U ovoj tišini,zatvaraju me sva četiri zida,
Prisiljavaju me na samoću.
Uz muziku vjetra,uz zvuk tišine,
Mislim još nate,a neznadem ni sama zbog čega?
Svoje usne samo sam tebi poklonila,
Ti si jedini čovjek kojem sam vjerovala,
Rekla sam ti one dvije najteže riječi,rekla sam ti volim te!
Dopustila sam ti da mi uđeš u srce
I da me u potpunosti osvojiš…
Bio si poseban,crn i taman kao noć.
Osvojio si me one ljetne noći.
Na tvoj prvi pogled srce je moje zadrhtalo,
I u mraku sam vidjela tvoje plave oči.
Zbog tebe su mi se noge odsjekle,
A duša je vikala da si ti onaj pravi,
Moja prava ljubav,
Moj princ na bijelome konju…
Voljeli smo se do dna,tako jako i prodorno,
A istovremeno iskreno i nevino.
Ali nisam znala niti upoznala tvoju mračnu stranu,
Nisam vidjela tvoje srce crno poput najcrnje noći,
Koju zvijezde i mjesec izbjegavaju,
Nisam shvatila da umireš od ljubomore,
Da si lud,zaluđen mislima da te varam,da drugog ljubim.
Povrijedio si me kao nitko nikada,
Povrijedio si me,a to još nisi shvatio…
Tko zna,možda si me doista volio…
Iza maske nisi bio iskren,imao si brata blizanca zlog,
Koji je uništio našu ljubav jedinstvenu…
Ma voljet ću ja druge,
Ali nikada nijednoga kao što sam voljela tebe,
Onako iskreno i nevino,
Još te volim,ali suze ti neće ništa pomoći…
Više ti ne vjerujem.
Znaj…Izgubio si me...para siempre!!!
Post je objavljen 10.04.2009. u 10:42 sati.