10.04.2009
Poštovani naši prijatelji , radi nemogućnosti i slabih podataka nisam vam imao što konkretno pisati, okupirali smo se oko rješavanja medicinske dokumentacije i prava na kučnu njegu fizikalne rehabilitacije koje Nina ima pravo po zakonu ,a našao se netko tko je to osporio,točnije Nina nije imala fizikalnu njegu od 25.12.08 do sredine trećeg mjeseca - što je za njezino stanje jako puno izgubljenog vremena..
Idemo iz početka od kada smo stali sa pisanjem....
Nikolina je do 19.02 ove godine imala konstantno bakteriju u urinu (pseudomonas), dok nismo došli u privatnu polikliniku Helena u Zagrebu gdje joj je urađena videouro-dinamika i postavljena pravilna diagnostika i terapija (mogu reći da prijašnje liječenje samo ugrožavalo djetetove bubrege) , u vremenu od 15min. razgovora i pojašnjenja sa profesoricom Cvitković mi smo saznali ono što nismo znali u zadnjih 10mjeseci...
od tada nikolina uspješno rješava svoje urinoinfekte...
U međuvremenu nalazi krvi i EEG-a su na granici normale što znači da su zadovoljavajući,ali imamo i novih problema sa SPAZMOM (grčenje mišića) ,dolazi do naglih bolova i iskrivljavanje tjela, loš san i nepravilno ležanje nemožemo ju više namjestiti na bok dok spava,dolazi do otimanja i ritanja u snu.
U međuvremenu smo uz pomoć lokalnih medija gdje posebno moram pohvaliti Slavonski dom (novinarku Mariju Mihelić) i Večernji list (novinarku želku Racki) ostvarili pravo u Bizovačkom rehabilitacijskom centru da Nikolina dobije svu potrebnu kućnu njegu u smislu rehabilitacijske vježbe
Oporavak je uistinu spor i dugotrajan prolazimo trnovit i mukotrpan put ( ali sve je to ništa kada se samo sjetim petog mjeseca prošle godine kroz kakve je muke Nikolina prošla da bi se vratila nama i kroz kakve bolove i sada prolazi , muke i plač kada vidi djecu u parku kako se igraju )....
Ja sam od kada je Nikolina došla kući stalno svaku noć budan uz nju ,pa naravno i sada dok pišem ogledavam se prema njoj gledajući dali je sve u redu , mama je konstantno sa njom preko dana ,tu su i brace koji se znaju i zaigrati sanjom ,tako da opet čujemo njezin smjeh i vrisku, ali najveći problem nam još uvijek zadaje prehrana ,jako malo jede i kad jede voli pretežito suhu i pečenu hranu- što baš i nije dobro,onda joj mama izmiksa kuhanu hranu i silom na flašicu ili špricu daje. Stašno kako je to teško tada nina plače i mi skup sanjom,ja večinom izađem iz stana tih polasata jer nemogu gledati ni slušati kako plače....
Post je objavljen 10.04.2009. u 00:00 sati.