«Nije vrijedno živjeti ako nisi svjestan da živiš», veli Sokrat... Ta izreka bi sama po sebi trebala biti razumljiva... Međutim, mnogi ljudi nisu svjesni da žive.... Većina ljudi živi zbog «nečega», odnosno pod određenim uvjetima.... Ali to nije život, to je ropstvo.... Život je sloboda – sloboda od svih uvjeta – biti svjestan toga, znači živjeti.... Dok gubimo vrijeme praveći planove za budućnost, i na stvaranje i rješavanje problema, život pored nas prolazi, a mi ga niti ne primjećujemo.... Nismo svjesni života jer ne živimo u trenutku, već živimo ili u prošlosti ili za budućnost, ali niti u prošlosti niti u budućnosti nema života, život je samo sada.... Kada se brinemo zbog onoga što se dogodilo, ili što bi se moglo dogoditi samo si stvaramo probleme.... Ljudi sami sebe guraju protiv struje – moram ovo ili ono, jer drugačije ne mogu živjeti.... Ne moram ništa, ništa nije važno, samo biti svjestan života....
Ima jedna priča o učeniku koji je rekao svom učitelju da ide nekamo daleko u nadi da će postići prosvjetljenje.... Svakih 6 mjeseci slao je svom učitelju poruke kako bi ga izvještavao o svom napretku.... Prva poruka glasila je:»Sada razumijem što znači odreći se samog sebe.». Učitelj je poderao poruku i bacio je.... Nakon 6 mjeseci opet je dobio poruku koja je glasila:»Sada sam postigao osjetljivost za sva bića.». Poderao je i tu poruku.... I onda je došla treća poruka:»Sada znam tajnu jednog i mnogih.».I opet ju je poderao.... I tako je to bilo godinama dok jednog dana poruke nisu prestale stizati.... Učitelj je postao znatiželjan.... Neki putnik išao je u taj daleki kraj gdje je živio učenik, pa mu je učitelj rekao:»Pokušaj saznati što se dogodilo s tim čovjekom.».... I konačno je od njega dobio poruku koja je glasila:»Zar je to važno?»....Kad je učitelj to pročitao, reče:»Uspio je! Uspio je! Shvatio je! Napokon je shvatio!»....
Ljudi traže smisao i sreću u životu postavljajući zahtjeve... Moram nešto ostvariti kako bi mi život imao smisla i kako bih pronašao sreću.... Životu se zahtjevi ne postavljaju.... Smisao i sreća su tu, u nama....Život je smisao sam po sebi, i ne treba ga tražiti na način da postavljamo uvjete, već samo trebamo živjeti i promatrati.... I smisao će se sam otkriti....
Evo još jedne priče. Jedan je vojnik na ratištu, kad god bi vidio komadić papira, bacio pušku, pokupio papir i gledao u njega.... Onda bi ga pustio da odleti iz njegove ruke nazad na tlo.... Zatim bi otišao nekamo dalje i ponovio istu stvar.... Njegovi suborci su to primijetili pa su rekli:»Izlaže se pogibelji. Potrebna mu je pomoć.».... I tako su ga poslali u bolnicu, i dali mu najboljeg psihijatra, ali činilo se da nema rezultata.... Lutao je po bolnici i skupljao papiriće, lijeno bi ih pogledao i pustio da odlepršaju na pod.... Na kraju su rekli:»Moramo ga otpustiti iz vojske.»... Pozvali su ga da mu predaju otpusno pismo.... Lijeno ga je uzeo u ruke, pogledao i uzviknuo:»To je to! To je to!».... Napokon je našao što je tražio....
Prava sreća je neuzrokovana.... Na postavljeno pitanje:»Zašto smo sretni?», odgovaramo:»Zbog toga....».... Tek kada na to pitanje odgovorimo:»Zašto ne?», postati ćemo svjesni što je prava sreća.... Trebamo shvatiti kako je sreća naše prirodno stanje.... Ali zašto je ne osjećamo kao takvu?.... Zašto ne osjećamo kako je život lak i radostan, i kako je sve u redu?.... Zbog naših iluzija koje smo prigrlili, zbog stvari za koje smatramo da su nam neophodne – zbog naših težnji, očekivanja, pohlepe, nastojanja.... Zbog poistovjećivanja sa svakojakim etiketama, sa svime onime što nismo....
Ne gurajmo život i ne postavljajmo zahtjeve.... Pustimo život da nas odvede do našeg otpusnog pisma – do slobode....
SRETAN USKRS SVIMA !!!
Post je objavljen 09.04.2009. u 23:11 sati.