stihova sam se odrekla,
nisam to željela, ne,
muza me napustila,
u dubokom bunaru tražila sam je…
možda sreća što me dotakla,
možda osmjeh što me uzdiže,
ili poljubac od kojeg trnci tijelom prolaze,
u meni koče stihove…
u boli pjesma se rađa,
jer kad sreća zakuca na vrata,
bolnom stihu mjesta nema,
toplina tad svaki dio ispunjava…
ipak čovjek koji umije,
da sretnu pjesmu napiše,
u mojim očima,
pravi pjesnik je…
duboko u bunar sam zavirila,
muza bolnih stihova je isparila,
iz njega toplina sreće buknula,
i stihove ove stvorila…
Post je objavljen 09.04.2009. u 20:32 sati.