Pregled posta

POVIJEST ZA USKRS: ABRAHAMOVA DJECA 1/3

Isus, Židovi i Rimljani

Cvjetnica – Veliki petak – Uskrs



Na Cvjetnicu, u nedjelju, oko godine 33. nakon nove ere jedan čovjek, koji za sebe tvrdi da je sin Božji, svečano ulazi u Jeruzalem, kroz razdragano mnoštvo židovskoga naroda koji svoga omiljenog, popularnog rabina (vjeroučitelja) dočekuje s palminim granama, veseljem i euforijom, slaveći navodnoga i toliko dugo vremena u svijesti Židova očekivanog mesiju (pomazanoga kralja) koji je u svojim javnim nastupima izazvao pozitivnu i negativnu pažnju, kako običnih ljudi tako i velikodostojnika i predstavnika vjerskih i svjetovnih vlasti, židovskih i rimskih. Narod je Isusa percepirao pozitivno dok u predstavnika vlasti Isus, od kršćana zvan Isus Krist iz Nazareta, postaje kontroverzan, u organizaciji i hijerarhiji židovskoga svećenstva postaje opasan konkurent u nastojanju pridobivanja, povjerenja, srca i duša ljudi; nepovjerenje, korupcija, zavist, intrige, klevete i zločestoća prema Nazarećaninu izazvati će mržnju koja će imati dalekosežne posljedice u daljnjoj povijesti čovječanstva.

Isusova osnovna misija je bila ljudima u njihovu svijest usaditi milosrđe; koliko je Bogočovjek u tome uspio vidi se iz povijesti i iz naše sadašnjosti; kršćani su prihvatili 'politiku' milosrđa, a nekršćani stoje na čelu ratova, intriga, kleveta, izrabljivanja, podjarmljivanja, osvajanja, zatiranja i podmuklih planova za narode i svijet, dakle, misija je djelomično uspjela, djelomično nije uspjela, u osnovi nažalost nije uspjela jer kršćani u pravilu nisu vladari ovoga svijeta nego su to ateisti! Čak i mnogi koji se pozivaju na Boga čine protu-Božja (ne)djela!

Naravno, kad je Isus u pitanju, sve u vezi Njega ovisi o vjerovanju ili nevjeri; oni koji vjeruju, vjeruju da je Isus Bogočovjek, sin Božji kako je tvrdio i kako su njegovi učenici zapisali u četiri Evanđelja, a to su neposredna svjedočanstva, s tim da su tri od 4 Evanđelja nastala neposredno nakon Isusa. Međutim, povijesna znanost, ne samo na osnovi židovskih i crkvenih izvora nego i na osnovi starorimskih izvora je potvrdila, da je Isus stvarno postojao, da je živio, da je djelovao, poučavao, da je držao govore mnoštvu, i da je bio suđen, osuđen i pogubljen; to su notorne i dokazane povijesne činjenice koje nam govore o tome da je Isus bio neobičan u odnosu prema okolini u kojoj se kretao, da je bio izvanserijski u svojim prijedlozima, inicijativama koje je ljudima na jednostavan način, jednostavnim jezikom običnoga puka, objašnjavao, da nije pripadao eliti nego narodu, iako je bio plemenita roda. To su sve dokazane povijesne činjenice.

Nadalje, u Evanđeljima piše slijedeće, naime, da će nakon Isusa na svijet doći nekoliko Njih koji će biti 'oboružani' nadzemaljskim moćima, a ljudi će ih prepoznati po tome kakve će plodove kao posljedica Njihova djelovanja donijeti, jer kaže se: po plodovima njihovim će te ih prepoznati! Tko će donositi zle plodove, a poziva se na Boga, taj nije Bogočovjek, taj j lažnjak, a što je dobro, što loše i zlo, to svaki čovjek na svijetu zna, ako ništa drugo podsvjesno ako to već ne pokazuje na djelu da razlikuje dobro od zla. Dakle, Božja misija će se nastaviti u vrijeme kada Bog tako bude odredio da je potrebno ovaj svijet spasiti od nas samih. Tako kaže vjera.

Što se tiče toga da je Isusa rodila Djevica Marija, to ateisti, ne nužno zlonamjerno, najčešće zbog nedovoljna obrazovanja ali i zbog indoktrinacije raznoraznim ideologijama, čak i neki deklarirani kršćani (koji ne čitaju često Bibliju ili ne slušaju što svećenik u crkvi propovijeda), krivo tumače, te na osnovi neznanja ismijavaju vjernike koji vjeruju da je jedna djevica rodila, jer ako je rodila nije više djevica, ako Josip nije biološki otac onda je netko drugi, dakle, preljub bi tu bio u pitanju i odmah je dijete kao manje vrijedno ako nije 'zakonito' rođeno, pa slijedom te 'logike' omalovažava se sve što je s takvom 'nezakonito' rođenom osobom povezano u daljnjem životu itd. Naime, često ljudi Bibliju čitaju doslovno, a to je krivo čitanje. Kako si vjernici tumače to da je Isus rođen od Djevice Marije? Što, o umjetnoj oplodnji nitko nije nikad ništa čuo? Umjetna oplodnja je u naše vrijeme standard u medicini. I djevica može biti oplođena na umjetan način, današnja tehnologija u medicini to omogućava, a kad je riječ o Isusu, umjetna oplodnja se odnosi na Božje sjeme kojim je Isusova majka oplođena, dakle, umjetna oplodnja Višom silom.

Isus je imao desetero sestara i braće, On je bo najstariji, ali to su u biološkom smislu Isusova polubraća i polusestre, rođeni u ljubavi između Marije i Josipa, dok Josip nije Isusov biološki otac, što nije ni važno jer mu je bio dobar otac koji ga je odgojio u radišna i poštena mladića, Isus je, naime, izučio stolarski zanat, i učiteljsku školu za rabina, dakle, bio je visoko obrazovan, ali i vješt u obrtništvu. No, Marija nije prevarila svoga Josipa, stoga i nadimak Djevica Marija, a da i je, što onda, to nije tema niti je bitno kad je u pitanju Isus, bitne su Isusove poruke, Njegovo djelovanje u smjeru propovijedanja ljubavi i mira umjesto osvete i ratova. Stoga, drage blogerice i dragi blogeri, koncentrirajmo se na sadržaj, ne na gluposti koje oni koji Bibliju čitaju doslovno, ili je uopće ne čitaju, ismijavaju, pa neka se smiju, sebi se smiju, svojoj poluobrazovanosti.



Vrijeme u kojemu je Isus živio je vrijeme koje je u Zapadnoj povijesti poznato kao antika i razdoblje Staroga Rima za vrijeme prvoga cara, cezara Augusta i njegova nasljednika, posvojenog sina Tiberija. Za Židove to je vrijeme okupacije njihove domovine od strane Rimljana koji su 63. godine prije Krista pod zapovjedništvom vojskovođe Pompeja zaposjeli i anektirali njihovu zemlju Rimskoj Republici koja nakon građanskih ratova i nakon ubojstva konzula, vojskovođe i dikatotora Julija Cezara postaje Carstvo u kojemu je na početku vlast podijeljena između cezara (cara) i Senata Rimske Republike (SPQR, Senatus Populusque Romanum).

Rimska okupacijska sila u židovskoj zemlji ima svoju upravu na području današnjeg Izraela u gradu Cezareji, carev upravitelj u tom neuralgičnom području Rimskog Carstva je Pilat koji će presudit Nazarećaninu za kojega nije uvjeren da je kriv ali je uvjeren da je njegovim smaknućem spriječio židovski ustanak, dakle, u interesu 'nacionalne sigurnosti' i (lažnoga) mira žrtvovao je nevina čovjeka; kršćanska Sveta Katolička crkva je Pilatov čin smrtne presude Isusu učinila dijelom glavne molitve Oče naš, i to kao spomen na suca koji pere ruke od svoje presude nevinome, dakle svrha toga dijela molitve je pouka da Pilat nije ispravno činio kada je presudio! Tog simboličnog Pilata imamo danas sveprisutnog u našoj svakodnevici, dakle, političari od vlastita naroda peru ruke kao Pilat, bešćutni činovnici u državom aparatu i birokracija pere ruke kao Pilat, sutkinje i suci, ne svi ali mnogi, peru ruke kao Pilat, državni službenici, bogataši (u pravilu) peru ruke kao Pilat; u našem narodu bi se pilatovski reklo: ne bi se štel mešat, dakle, čovjek okreće glavu na vidljive nepravde koje se drugom čovjeku ili ljudima i narodima događaju. Često Pilata u nekim trenutcima vlastita života prepoznajemo, barem podsvjesno, u sebi.




U pravnom smislu je Isusa smaknula rimska okupacijska vlast, simbolizirana upraviteljem Pilatom koji snosi moralno-političku odgovornost, a time je odgovoran i rimski car Tiberije; moralnu odgovornost za razapinjanje Nazarećanina na križ snosi Visoko svećeničko vijeće u kojemu su sjedili od režima korumpirani kolaborateri Rimskog Carstva kojima je car ostavio na volju vjersku brigu nad Židovima u vrijeme grčko-rimskoga višeboštva, dakle, vjerovanje u više bogova, u kultove, dok su Židovi kao Abrahamova djeca, dakle, svoga praoca u čiju djecu spadaju i muslimani, vjerovali u jednoga Boga kojega zovu Jahve (jednog te istoga Boga kršćani zovu Bog a muslimani Alah...)

Nastavak na Veliki petak...

CBK

Post je objavljen 08.04.2009. u 22:52 sati.