Marketing
Dosada, proljeće, Uskrs i najeftniji vremepolov
Sutra ispit, dobro vino pri ruci…dosada, savršeno vrijeme za post
Ne znam jeste li primijetili ali vani se nešto dešava…nije ništa tajanstveno niti neobično.Plamteći komet se ne strmopižđuje prema majčici nam zemlji (barem po koliko ja znam), hrvatska ne izlazi iz recesije, ne otvaraju se nova radna mjesta…ništa toliko crno ili bijelo. Došlo proljeće!
Pitat ćete možda: „Kako znaš o Gospodaru mizernih primata?“…znakovi su očiti.
Zanemarite kalendarske podatke, iz toga nitko nije ništa saznao. Treba pogledati svijet oko sebe. Zastati i pažljivo osluhnuti. Nećete ćuti vilenjake kako ispod glasa šapću: „došlo je proljeće“, čut ćete vilenjake u večernjim satima kako gromoglasno pjevaju neku domoljubno-narodno-oslobodilačku, dok traži gdje je ostavio onu drugu bocu vina; čut ćete kako puca himen u nekom zabačenom dijelu parka i čut ćete kako ježevi raspižđeno frkču jer ih je uhvatila neka pijana budala samo da bi rekla: „VIDI JEŽ!!!“
Divno doba to proljeće, priroda se budi, odbacuje se teška zimska odjeća, čemer i jad zatvorenog prostora. Žene oblače sve manje i otkrivaju sve više na sveopće veselje djedova koji spremno komentiraju sa klupica uz šetalište unatoč činjenici da su već odavno zaboravili kako to izgleda kad ti se krv spusti u južnije dijelove. U biti tužno je to pomalo s nama muškarcima…sjede 2 matora kenjca i komentiraju kako bi ga spakovali curici od 17 godina a imaju unuke starije od njih…nije doduše da bi mogli ni da imaju priliku, ali mala glava očito misli i do posljednjih godina iako cijelo vrijeme samo zuri u pod.
Uz cvjetanje i buđenje prirode dolazi i do buđenja svega ostalog…suncobrani niču kako lude gljive po gradu, svaka izba ima svoju terasu, ljudi masovno izlaze iz kuće da bi protegnuli ukočene papke koji već mjesecima samo udaljenost od zgrade do automobila. Bicikli i role zamjenjuju aute, parkovi i klupice zamjenjuju kafiće i birtije. Kažu da i hormoni divljaju u proljeće, ali to još imamo za dokazat…
Dolazi uskrs…ah uskrs, ono rijetko vrijeme u godini kada imamo priliku odgristi glavu zecu a da nam nitko ne zamjeri. Kad mater skuha i ofarba 5 kartona jaja (čisto da se nađe pri ruci ako netko dođe), kuha se šunka od 10 kila da bi prehranila obitelj sljedećih 3 tjedna zajedno sa sumnjivim jajima koja još nitko nije polupao.
S obzirom da je uskrs najveći blagdan kršćana, začuđujuće kako malo mu se pažnje posvećuje s obzirom na primjerice božić…unatoč veselju koje bi prosječni bogomoljac trebao osjećati radi uskrsnuća kristova i same činjenice koja je temelj cijelog kršćanstva, on se na 40 dana odriče od nečeg što voli, onda ide na neke pepelne mise di ga maljaju sa pepelom i pjeva depresivne pjesme (dobro ovo sa depresivnim pjesmama nije baš neka iznimka) njegovo srce tužno cvili…ali kad dođe uskrs i kad se načme ona stražnja lijeva noga od fajferice (crna slavonska svinja op.a) usoljena, osušena i onda skuhana, apa se tom doda par jaja prekuhanih (već 2 dana stara), pa mladog luka…senfa, kuhanog kulena, bakarača i to sve zalit s dobrom graševinom…mladom. A zec se tu večer dobrano istovario u gnijezdo koje su mu napravili kllinci, a gnijezdo puno čokoladnih jaja, zečeva i pilića, čudni ovi kršćanski simboli, nigdje čokoladnog razapetog Isusa i uplakane mu majke Marije (doduše mislim da bi moglo biti i nekih problema sa crkvom da djeca za uskrs odgrizaju glavu čokoladnom Isusu). Milina, pravo oličenje kršćanskog duha.
Ali osim uskrsa, bliži se i prvi maj, e to je pravi proljetni festival, praznik rada na koji nitko ne radi. Svake godine ista ili slična priča. Nađe se neki zabačeni kutak prirode ili polupripitomljenog kraja (najbolje uz vodu ili šumu) i tu se zauzme strateška pozicija na kojoj ćemo postaviti najlonski šator (naravno mjesto je tim bolje što je tu jače sunce tijekom dana). Nakon brzinskog postavljanja šatora, prebrojavanja preživjelih i prstiju na svakoj ruci, dolazi se do paljenja vatre. Sa paljenjem vatre otvaraju se i prvi proizvodi u tekućem obliku…ah taj miris ječmenog fermenta u rano jutro. Naravno proporcionalno sa količinom konzumiranih tekućina smanjuje se i moć percepcije i dedukcije i prosječni muškarac pada sve niže na evolucijskoj ljestvici, izvlače se noževi i sjekire. Klasično uspoređuju se veličine, namjena i oštrina, da li se može baciti u slučaju napada indijanaca iz Darkwooda. Slijedi klasična priča o konstipaciji od roštilja i prohodnosti koju pruža noć uživanja u fermentiranim pićima. Kad je većina mesa polusirova i lagano zacrnjena ili spaljena do neprepoznatljivosti, padamo još niže na evolucijskoj ljestvici i trpamo se ogromnim količinama mesa…ako ima priloga dobro, ako nema isto dobro, glavno da utrpaš što više jer uskoro bi mogli doći lavovi i otjerati nas od plijena za koji smo se krvavo naradili. Nakon toga…pogodi šta…još opijanja, eventualno sudjelovanje u nekoj društvenoj igri i daljnje propadanje kroz povijest ljudske evolucije…dolazimo do točke kada su ljudi otkrili vatru. Svi se okupljaju oko nje, jer pruža toplinu i sigurnost od medvjeda, poneki hrabri pojedinac peče komad sirovog mesa na štapu, i pričaju se priče koje su nam prenijeli preci, dok se ne dođe do točke kada samo skačemo oko vatre i sa butnom kosti lupamo po zemlji i bojažljivo pogledavamo prema žeravici dok ispuštamo neartikulirane zvukove.
Šta se da zaključit iz svega toga?
Vrijeme je divno idite van, moderni uskrs nema veze sa kršćanstvom ali je prejeben razlog za hedonizam, prvi maj je blizu pročistite organizam…i na kraju…alkohol je najjeftiniji vremeplov.
Puno pozdrava od Gospodara Majmuna
(ovo je jedan od postova koje nisma pregledavao, tako da je vjerojatno dio svega ne povezan i dio sigurno nije dobro napisan…ak vam smeta, jebiga prešutite)
Post je objavljen 08.04.2009. u 22:28 sati.