Imala sam prijatelja. Najboljeg prijatelja. Prijatelja kakvog čovjek samo jednom u životu ima.
Prijatelja kojeg sam voljela više od svih dosadašnjih prijatelja. Prijatelja kojeg sam cijenila najviše na svijetu.
Prijatelja s kojim sam pričala o svemu i svačemu. Prijatelja s kojim sam se svaki dan smijala, cijeli dan.
Prijatelja koji me je tješio kad sam bila užasno tužna. Prijatelja koji mi je svaki dan davao do znanja da sam velika karika u lancu što se zove Svijet. Prijatelja koji je uvijek bio tu za mene da me sasluša i u mojim najblesavijim idejama. Prijatelja koji je znao što volim, a što ne. Prijatelja koji mi je mogao čitati misli i točno nekad znati što želim.
Imala sam prijatelja koji je bio uvijek otvoren prema meni. Prijatelj kojem sam ja također katkad čitala misli. Prijatelj za kojeg sam znala da će svaki dan imati neku ludu ideju kojoj ću se smijati i na kraju ju samo ja skužiti.
S vremenom prijatelj se zaljubio u mene. Prijatelj me zavolio više od svih. Prijatelj je svo svoje vrijeme posvećivao meni. Prijatelj je u drugi plan stavljao sve živo, samo da bi ja bila na prvom mjestu. Prijatelj je od drugih uzimao sebe i davao se meni. S vremenom prijatelj je poželio mnogo više od mene od prijateljstva. Prijatelju to nisam mogla ni znala pružiti. Prijatelj je moje prvo odbijanje prihvatio. Ali se prijatelj i dalje nadao. Prijatelj je i moje drugo odbijanje shvatio i također se duboko u sebi i dalje nadao. Prijatelj je moje treće odbijanje teško podnio, ali mi je ponudio da sve ostane kako je. I dalje se nadao. Prijatelju sam ja nesvjesno svaki taj put davala nadu, premda to nisam htjela. Htjela sam da nastavi dalje.
Neko vrijeme nakon mog trećeg odbijanja prijatelj je shvatio da je uzaludan trud. Prijatelj je shvatio da je meni uzaludno posvetio četiri mjeseca svog života i da se to ne isplati više. Četiri mjeseca života koje sam ja samljela u prah. Četiri mjeseca uzaludnog nadanja koje ne vodi nikamo.
Danas cijeli dan prijatelj više nije moj prijatelj. Danas cijeli dan osjećam kao da imam rupu u grudima. Danas cijeli dan mi užasno nedostaje. Danas cijeli dan ne znam kamo ću sa sobom. Danas je stajao na suprotnoj strani hodnika, a ne kraj mene kao inače. Danas me nije niti pogledao, moj prijatelj mene danas mrzi.
Tek je prvi dan. Što će biti dalje, strah me i pomisliti!
Post je objavljen 08.04.2009. u 19:43 sati.