Marketing
A-pri-li-li
Ok, da najprije riješimo jednu stvar: ponekad volim infantilne fore, da. 
Sad kad smo to skinuli s dnevnog reda, idemo dalje.
Prvi travanj, a-pri-li-li dan, je bio i prošao, a ove godine nisam nikog digla na foru, a nije nitko ni mene. Što je to, depresija, recesija i opća kriza ili su svi oko mene odjednom odrasli? Nemam pojma.
Što se smišljanja fora tiče, nemam običaj proizvoditi štoseve za širi krug publike, nego samo za povlašteni dio, onaj koji sjedi u prvom redu, a to bi zapravo bio mužić. 
A on siroti gotovo svake godine padne na foru.
Da bi prvoaprilska šala bila uspješna, ponajprije mora biti jednostavna. Znači, bez nekakvih kompliciranih priča i neuvjerljivih zapleta. Zatim, dobro je kad ima veze s osobom kojoj je fora namijenjena. Naravno, nije dobro da je štos morbidan, pa preporučam suzdržavanje od telefonskih poziva poput "nalazim se u bolnici s obje noge u gipsu". 
Poanta je u tome da se koju minutu kasnije svi dobro nasmijete, a ne da osoba kojoj je šala namijenjena najprije doživi srčani udar ili brzinski posijedi.
Evo nekih primjera iz moje radionice: pretprošle sam godine mužiću, koji je tada dosta komunicirao s priličnim brojem poslovnih partnera, poslala sms "Upravo te zvao neki gospodin Vuk, kaže da je važno i moli te da ga što prije nazoveš na broj..." Mužić je, naravno, nazvao navedeni broj kako bi popričao s gospodinom Vukom i dobio, koga drugoga nego Zoološki vrt. 
Aha, naljutio se na mene. 
Ne, nije mu bilo smiješno. Barem u početku. Zatim je ipak priznao da je fora bila dobra.
Prošle smo godine upravo prvog travnja bili u Njemačkoj. On se s nasljednicama šetao prekrasnim ulicama jednog divnog sveučilišnog gradića, a ja sam bila na konferenciji, s koje sam mu poslala sms (opet taj sms ) "Ljubavi, upravo su mi ponudili stalno radno mjesto na faksu. Plaća tri soma eura neto, plaćeno preseljenje, a i ti bi odmah dobio radnu dozvolu. Jedini problem je što moramo donijeti odluku do završetka konferencije. Znači, imamo još dva dana za razmišljanje".
Siroti mužić ushodao se ulicama gore-dolje poput profesora Baltazara, razmišljao i vagao, smišljao argumente za i protiv i na kraju se već vidio kako idilično i mirno živi na sjeveru Njemačke kad sam mu priznala prijevaru. 
Ovaj put nije bio ljut, nego razočaran, ali brzo ga je prošlo.
Ove godine, na žalost, nisam imala kad prodati mu štos. Mužić je toga dana bio u drugom gradu, čuli smo se tek navečer, a tada smo morali riješiti neki važan problem, zatim je došla ponoć i to je bilo to. Better luck next time. Foru vam ipak neću odati, jer je univerzalna, pa je možda upotrijebim dogodine.
A vi? Jeste li digli koga ili ste možda nasjeli? Otvorite dušu.
Post je objavljen 08.04.2009. u 13:50 sati.