U nedjelju smo proslavili rođendan male beštije, što je samo bio izgovor da se mi odrasli dobro zabavimo, a u ponedjeljak je počela akcija - poravnavanje platoa prije građenja.
Vjerovali ili ne, stres kojega izaziva takva avantura je nije usporediv ni sa kojim ispitom na faksu, javnim nastupom, niti rođenjem djeteta... Grč u trbuhu traje već danima.
U projektu sve izgleda savršeno precizno i racionalno. Omjer usječenog i nasipanog podjednak je na papiru, ali cijeli zahvat u stvarnosti djeluje kao gradilište infrastrukturne građevine državne ili barem županijske važnosti. Ili hotela! Netko se možda dođe raspitivati za cijene kamena misleći da je došao u kamenolom.
Pikamer izbija kamene gromade veličine perilice, radna površina mu je puno veća nego plato u projektu i prizor je strašan. Ali istovremeno oduševljava kako bagerist rukuje strojem od 30 tona kao dječjom igračkom. U trenutku kada je izgledalo kao da će skliznuti niz padinu, podupro se žlicom i vratio ravnotežu. Kasnije je zabivši čekić u tlo podigao trup stroja u zrak i premjestio se u odgovarajući položaj. Jedan kamen se otkotrljao na dno vrtače, u dubinu preko 5 m, i trebalo je dosta uvjeravanja da ne pojuri po njega. Zamislite prizor divovske mehaničke ruke otrgnute iz ramena koja kao gusjenica gmiže niz padinu! Najzanimljivije je osiguranje bagera od prodaje u susjednim nam, istočnim, krajevima - preko noći čekić ostaje uboden u tlo, a žlica nagažena gusjenicom bagera.
Danas završavaju radovi, višak kamena bit će odvezen i plato oblikovan u projektirano stanje. Zatim stižu tabla, ograda i priključci pa počinjemo...
Post je objavljen 08.04.2009. u 06:53 sati.