Marketing
Mističarka
Jedan svećenik mi je pričao o svojoj prijateljici časnoj sestri, mističarki. Odlučio sam ju posjetiti. Jako me zanima mistika iako sam prilično promijenio svoj pogled na mistiku zadnjih godina. Kada sam ju prvi put posjetio, sve što sam ju želio pitati, sve što me zanimalo, nisam pitao. Sve što mi je trebalo, ona je pričala sama. Nekako nisam imao ni potrebe niti snage pričati o svemu što sam namjeravao. Iako, dosta udaljena od mjesta gdje živim, nastavio sam ju posjećivati nekoliko puta godišnje. Nisam se nikada najavljivao, jednostavno bih došao do samostana i pitao na ulazu mogu li ju vidjeti na kratko. Sestra je starija žena, teško bolesna. Zato nikad nisam polagao neke nade da ću ju moći vidjeti, samo bih pitao ako je moguće. I svaki put bi došla. Predzadnji put na štakama nakon operacije ramena. Ovaj zadnji put, zbog ugradnje elektrostimulatora u srce, nije smjela koristiti štaku pa su je dovele ili bolje reći donijele dvije sestre. Naravno da mi je bilo prilično neugodno što se namučila da dođe, iako sam naglasio da ako se loše osjeća ili ne može da ne treba dolaziti. Ovaj put je još imala virozu pa je ležala u krevetu. Ali unatoč tome, došla je susresti se samnom. Kako sam i rekao, nismo pričali o mistici, nisam je niti pokušao pitati jer sam mistiku počeo shvaćati na jedan sasvim drugačiji način. Mala Terezija je rekla kako nebi dala svoje male patnje za sve objave i viđenja svetaca. To je za mene mistika. Jasno, kod nekih ljudi, iz Bogu znanog razloga, mistika kakvu najčešće zamišljamo je dar njima dan. Ta skromna sestra koju zamislite, najviše je oduševilo što se molim za nju i što me je tražila nekoliko puta. tj. svaki put kada komuniciramo i vidimo se, je ipak, slučajno otkrila jedan svoj dar. Kako joj se nisam nikada najvljivao, pa ni ovaj put, niti sam imao neki posebni, uobičajeni dan kada bih dolazio, došavši nakon skoro pola godine, rekla mi je kako je zbog bolesti i viroze namjeravala biti u sobi cijelo vrijeme. Ali nije, jer se pripremila pošto me je očekivala ! Očekivala me, ustvari, znala je da ću doći. Znala je to bolje od mene koji do zadnjeg časa nisam znao, hoći li stići, niti sam joj se javio prije ! Ta skromna žena, velikog ali i bolesnog srca, koje se jako pati, znala je i što je u mome srcu. Nije bila od velikih riječi, samo mi je dala nekoliko knjiga sv. Ivana od Križa i otpratila me molitvom. Koju sam živo osjećao neopisivim mirom i zadovoljstvom. Nije bila niti od velikih savjeta, ali uvijek bi mi rekla par stvari. Nešto vezano uz moj život i da uvijek molim krunicu.
Post je objavljen 07.04.2009. u 14:24 sati.