Karala me karala Ivanova majka - kaže: zanemarila si blog i gubiš vrijeme na Facebooku, istina, huda to je istina pa sam se odlučila poporaviti.
Prvo da vam ispričam priču o krokodilu.
Već se danima spotičem o Gicin zeleni krokodil. O Gicinog zelenog krokodila? Spašavajte me, Hrvati!!!
Uglavnom se valja u predsoblju, a ponekad skoro polomim vrat i u kuhinji. Najgore je kad stanem na njega pa zakmeči da me vascijelu oblije adrenalin. Uporno ga vraćam u kupaonicu među gumene igračke i uporno ga opet nalazim bačenog negdje u stanu.
I ondak sam se zatekla kako ga vraćam među prijatelje baš kad se Kraljica od Sabe kupala u kobiljem mlijeku.
Kažem: "Evo ti krokodila".
A Gica: "Neee!!!" i zafrljaci ga iz kade natrag na pod. Kaže: zločest je i poješće patkice.
I sad je krokodil, ni kriv ni dužan, u izgnanstvu.
U međuvremenu sam ugrađivala implantate u vilicu, komada dva, pa izgledam ko medo kada ga izbodu pčele. Zato ne mogu u park bacati frizbi sa starijim djetetom, jer - kako moja majka kaže - nikad se ne zna kada možeš sresti čovjeka svog života, a puj, puj uroci da ja svoga sretnem s frizbijem u ruci i obrazom do Pardubica. Što će reći, sad sam kano Gicin krokodil - u privremenom izgnanstvu.
Evo vam za kraj jedan češki vic:
Sjedi vjeverica na grani i ljušti orahe.
Otvori prvi - srebrna haljina!
Otvori drugi - zlatna haljina!
Otvori treći - vjenčanica!
Rasplače se naša junakinja - "Zbog usrane bajke, neću se ni najesti!!!"
Post je objavljen 07.04.2009. u 13:24 sati.