prestupam
na međi svoje vrtoglavice
tvoje ime
kažem li ga
potpisat ću poraz
nisu li kćeri nezahvalne
onoga dana kad se zaljube
ali ja sanjam
razdvojit će nas
ili ćemo se toliko voljeti
da će nam milovanja bez žara
biti slađa od sadašnjih zagrljaja
kad te dugo ne vidim
ogoljelija sam od krošnje u zimu
samo sam običan kip
mora da tako izgleda kraj ljubavi
uz knjigu koja mi zamara večeri stranicama
ne umijem zbilja
primorati kamen ili glinu
da budu nalik tebi
raspolažem tek jezikom
tek riječima
koje izviru ispod prstiju
tvoje ime
i kapitulacija moja
isto kao da želim uhvatiti vodu u šaku
ili zadržati vjetar
Post je objavljen 18.04.2009. u 15:00 sati.