Ljudi hodaju svijetom s maskama na licu. Znamo tu priču. Ili ne znamo?
Naše Ja koje je veliko, veličanstveno pokrivamo maskom koja je jadna i bijedna. Ili je izvrsna i lijepa. Ali ona nije Mi. Ona je maska i zato čak i ako je lijepa, ona je ružna.
Naše Ja je uvijek ljepše od bilo koje maske. Ali mi se volimo skrivati iza fasade.
To nije tako ni čudno. U bolesnom društvu često se čini kako je bolje ne pokazati Sebe. Čini se kako je lakše staviti masku. Ali mi dobro znamo koliko nam maska šteti. Mi iznutra jako lijepo znamo što nam čini nesklad između onoga što želimo pokazati svijetu i onoga što jest.
Zavaravamo se misleći kako maska može sakriti nesigurnost ili bilo što drugo. Ne može.
Pronicljivom promatraču ništa neće promaknuti. Ono što je u vama, uvijek ispliva. Uvijek nađe put prema van. Pogotovo ispliva ono što najviše želite sakriti.
Skinite masku, budite svoji. Riskirajte. To je ionako samo naizgled rizik. Život bez rizika nije vrijedan življenja. Život s maskom još manje.
Kakvi postajemo kada počnemo beskomprosmisno skidati slojeve svojih maski?
Postajemo Stvarni. Postajemo svoji. I dobro se osjećamo u svojoj koži. Izvrsno se osjećamo. Više nam ne pada na pamet glumiti bilo koga, pred bilo kim. Ni pred prijateljom, ni pred šefom, ni pred roditeljom. Pred svima smo svoji. Najvažnije - pred samim sobom smo svoji. A tu, dragi moji, počinje onaj pravi život. Tu počinje avantura. Tko zna gdje će vas ona sve odnjeti. Nema više plana, nema sigurnog puta. Sve je novo, sve je živo, sve izaziva divljenje. Skinite maske. Uživajte - u Sebi.
Post je objavljen 07.04.2009. u 10:11 sati.