Andrea je malo cvilio, ali mu nisam nanosila jaku bol, tad sam dezinficirala njegov nježnik i počela mjeriti i odmjeravati. Dok sam ga prepipavala ud mu se digao, a to nije bilo po mom planu, trebalo ga je odmah spustiti, a nisam željela da to bude na erotski način, jer tako bi moglo trajati do jutra.
Ovaj put sam odlučila nasilno spustiti mu nježnik i dovesti ga u stanje opuštenosti. Jednini način je bio, da donesem nekoliko kockica leda iz frižidera. Najprije polagano, pa onda sve prisnije sam mu mazala ud s ledom, sve dok se nije u potpunosti opustio. Led sam spremila sa strane, ako opet zatreba.
Ponovno sam ga premjeravala, što se u prvi mah i činilo jako lako, ali tako mekani i sklizak organ mi je bježao iz ruku i uvijek se okretao na krivu stranu.
Napokon sam bez ikakvog mjerenja odlučila sve napraviti po osjećaju.
Uzela sam anestetik u speju, pošpricala po otvoru uretre i po cijelom glaviću penisa.
Kad sam ga nakon desetak minuta upitala:
- Osjećaš li nešto.
Pritom sam ga sa malom iglicom bockala. Kad je odgovor bio
- Ne, ništa posebno...
Tad sam mu pred krilo stavila komad drva, na to drvo pluteni čep od damižane. Problem mi je bio kožicu namjestiti da ne smeta, prepucij se uvijek vraćao preko glavića i najzad sam se sjetila i sa flasterom ga cijelog oblijepila prema tijelu penisa i pubisu, ovo je bilo puno lakše, jer nije imao dlaka, zato sam uvijek tražila da dođe obrijan.
Uzela sam iglu od neke posebne namjene broj 3, što je bio promjer 3 mm . Plastičnu kapu za iglu sam uvukla u uretru i kroz nju veliku iglu, sve sam postavila na pluteni čep i sa malim čekićem udarila po kraju igle.
Andrea se stresao i jauknuo, igla je prošla kroz uretru i izašla na donjem dijelu glavića kraj frenuluma.
Krvi nije bilo uopće. Kad sam pokušala izvući iglu van da je zamijenim sa prstenom, krv je počela teći. To nije bila dobra metoda, tad sam se sjetila uputa piercera koje sam još davno proučavala. Na vrh igle u njenu cijev sam umetnula istanjeni kraj ringa i sve skupa provukla nazad kroz probušenu rupu, na trenutak je opet potekla krv, ali kad sam namjestila ring na odgovarajuće mjesto odmah je prestala.
U otvor uretre sam uvukla kateter i sve sam zasula sa praškom za rane i zavila sa zavojem, što je dosta teško izvesti na penisu. Uz pomoć flastera sam sve zalijepila.
Tad sam odvezala oči i ruke Andreu i pitala ga kako je.
On je bio zbunjen i oznojen, ali nije uopće vikao tijekom piercanja, osim onog jednog AAAAAA. Pohvalila sam njegovo ponašanje i objasnila da sad ima ustvari Princ Albert.
Andrea me gledao zbunjeno, ali sam ga podsjetila da je to prsten, kao protuteža mojem nakitu, koji je vidio i za koji je rekao da mu se sviđa i da bi i on želio imati. Na kraju sam mu objasnila da kao liječnik točno zna sto treba raditi kako bi mu rana zacijelila brzo i da će biti oduševljen sa svojim intimnim nakitom. Pomogla sam mu da se obuče i odvezla sam ga kući.
Na rastanku sam ga poljubila više puta i pohvalila ga za dobro držanje i muškost. Andrea je uzeo par dana slobodno, što sam mu ja i odobrila, a nakon toga došao raditi normalno.
Nakon par mjeseci piercing mu je potpuno zacijelio, a nakon nekoliko mjeseci ud mu je opet bio u punoj funkciji, ali to ja više nisam provjeravala nego neko drugi, a kako i zašto su se događaji tako razvili...
Lektorirala Rosemarie.
čitati ćete u u jednoj od mojih sljedećih priča.
Post je objavljen 07.04.2009. u 01:11 sati.