Da se u vezi s Golom istinom gospođe Drpić (alias Nives Celzijus) nije podiglo toliko prašine, najvjerojatnije ne bih imala baš nikakav poticaj za čitanje tog štiva. Ali eto, baš zato što se toliko polemiziralo o toj navodno najprodavanijoj knjizi koja je bila vruć krumpir na prošlogodišnjoj dodjeli nagrade Kiklop, odlučila sam - ako mi dospije u ruke - da ću pročitati pa da vidim je li to jedan od onih slučajeva - puno larme, a za niš'.
Bila sam i zaboravila na cijelu priču dok nedavno nisam ugledala primjerak te knjige u susjedinu autu. Zanimljivo je da (ostavljena na stražnjem sjedištu) već neko vrijeme putuje s njom u autu. Kako je tko nađe, tako je uzme, pročita i vrati - dok je ne pokupi sljedeći znatiželjni putnik.
Tako se ta takozvana autobiografija našla i u mojim rukama. Nisam obožavateljica lika i djela gospođe Drpić-Celzijus, čija se fotografija nalazi na naslovnici, ali držim se onog da knjigu ne treba suditi po koricama, pa - hajde, rekoh sebi, treba zaviriti i u sadržaj koji je, usput budi rečeno, najavljivan kao uzbudljiv, šokantan, provokativan, potresan, uglavnom - prepun izazova i neodoljiv za čitanje.
Možda i jest - ako vas doista zanima kako je u Goloj istini opisan svijet u kojem se susreću manekenke, fotomodeli, pjevačice u usponu i kakvo je naličje tog svijeta.
Od početka do kraja nižu se zbivanja iz djetinjstva i odrastanja glavnog ženskog lika po imenu Mina: problematičan odnos s ocem, prijateljstva, školovanje, prve ljubavi, odrastanje uz majku i tetu, seksualna iskustva (pa i silovanje), preobrazba u starletu, potraga za pravim nogometašem.
Istina je da nije nezamisliv takav životni put, svi ti usponi i padovi u životu starleta, koketa, manekenki, pjevača i ostalih igrača - od nogometaša do mafijaša, ali zaista moraš biti naivan da povjeruješ kako je sav taj glib samo sredstvo kojim se opravdava cilj: kako inteligentna (!) i naivna (?) djevojka željna ljubavi pokušava pronaći svoj put i svoje mjesto u tom okrutnom svijetu. Nikako mi nije uspjelo doživjeti je kao naivnu djevu koja će pronaći put iz te životne zablude. Štoviše, stekla sam dojam da ona najčešće vrlo dobro zna (pa čak i pomno planira) sve u što se upušta.
Koliko je "uvjerljiv" glavni ženski lik, dokazuje jedna u nizu epizoda - kad otputuje u Torino samo zato da bi upoznala nogometaša, pardon, muškarca svog života. I da ne bi bilo zabune, da, i prije nego što ga je upoznala, bila je sigurna da je on čovjek njezina života. Da bi sve bilo u skladu sa scenarijem, sasvim slučajno naletjet će na Del Pierra i bit će dovoljno da samo prošeta ulicom pa da je on odmah uoči i pozove na večeru. Pepo (tako ga ona zove) prvo nešto glumata i izmotava se, a kad se napokon nađu na večeri - eto nevolje - ustanovit će da se on grozno ljubi. I više neće biti čovjek njezina života.
Baš kad pomislite da je to stvarno vrhunac gluposti, počinje sljedeća epizoda. I tako dok sadržajem ne prodefilira čitava vojska muškaraca različitih profila, zanimanja, visina i dužina, zajedno s raznim ženskim likovima, i to na prostoru od Hrvatske do Srbije, Crne Gore, Italije, Španjolske.
Najzanimljivije je od svega što bi takva tema i mogla biti intrigantna da stil nije tako priprost, toliko da se ne može prožvakati čak ni uz uvjet da se nazove onako naivno-iskrenim.
Marketing zaista čini čuda, jer - priča je doista slabašna u odnosu na kvalitetnija književna ostvarenja koja se bave sličnom temom (ili sadrže takve motive), i to toliko uvjerljivo da se u posrtanju glavnih likova doista uočava žudnja za ljubavlju, za boljim i ispunjenijim životom; to su protagonisti koji svojim mislima i osjećajima izazivaju čitateljeve emocije toliko da s njima suosjeća i kad padnu na dno i proživljava katarzu kad se ponovno uzdignu.
Za razliku od toga, nakon čitanja Gole istine jedino možete pomisliti - tresla se brda, rodio se miš.
Link do Morske Zvijezde - možda tko može pomoći.
Post je objavljen 06.04.2009. u 20:46 sati.