Dugo mi je trebalo da gorčinu prošlih događaja otopim.
Zanesen u klasifikaciji drugih ljudi, spuštao sam se ispod razine duhovne duše.
Želio bih trajni osjećaj da nikoga, baš nikoga, ne sudim, ne procjenjujem, svrstavam u kalupe vlastitih standarda.
Želio bih ono, što na prvu izgleda nemoguće – voljeti sve – romantičarski, utopistički, ludo…
Krist koji ima vlast suditi, nije sudio
Za mnoge je, tek utopistički, svjedočio nebesko kraljevstvo, i iako je Bog mogao jednim migom okrenuti ljudsku povijest, učinio je, za naše oči, lud potez, poslavši svoga Sina da onako pati, zbog nas ovakvih...
Ljubi i ne sudi, ljubi i sve ti je dopušteno
Post je objavljen 06.04.2009. u 08:37 sati.