Kako je organizirano ludilo zahvatilo Hrvate zbog jednog rockanja…
Mnoštvo vjernika s cvijećem i maslinovim grančicama u procesijama Cvjetne nedjelje i u crkvama, nametnulo mi je usporedbu s nedavnim guranjem i strpljivim čekanjem u redovima - a gle za što...! U jeku odnosno na vrhuncu duhovne priprave za najveći kršćanski blagdan - Uskrs (recimo da mu je kratica U1), u našem je medijskom prostoru i u javnosti pokrenuta organizirana manija oko koncerta rock-skupine U2.
Stvoreno je ozračje kao da sâm Bog s neba dolazi svojim specijalnim zahvatom osloboditi nas od recesije, krize i svih briga. Tako npr. Sanja Simić u JL (29.03.09.) ističe da će koncert U2 bit će najveći rock spektakl u povijesti Hrvatske uz Davida Bowieja i Rolling Stonese. Bend će svirati nove pjesme s albuma "No Line On the Horizon", najosobnije i najsnažnije koje su snimili. Ali - kaže "rock-vjernica" Sanja - dogodit će se još nešto: Bono će i na maksimirskom stadionu podići "crkvu U2". Dok publika bude okretala dlanove prema nebu, on će, navodno, recitirati psalme, prozivati ravnodušnost svijeta i autizam politika i držati publiku čvrsto u stisku od prve do posljednje sekunde.
Dakle, Bono će držati publiku čvrsto u stisku, kao pravi mađioničar. Masa će potpuno, kao u pravom magijskom obredu, utonuti u samozaborav. Zabavom će se, bar na kratko vrijeme, dogoditi potiskivanje briga, ali bit će to još jedno gubljenje dragocjenog vremena za duhovno i umno uzdizanje (za čitanje o manipulaciji i za traženje istine!) ter padanje u zamku ovisnosti o "neprestanoj ushićenosti", nenormalnom podržavanju stanja non-stop ugode.
Ali bit će to i novi pad u staru zamku jeftine obmane. Kažu, naime, da je ova najnovija svjetska turneja U2 jedna od najvažnijih, "upravo zbog onoga što Bono Vox radi i što simbolizira. Nekoliko desetljeća nakon što je proglasio da je rock’n’roll mrtav, svijet je (ili barem tako osjeća) postavio rock ikonu u Bijelu kuću, a rock u mainstreamu učinio vitalnim političkim pokretačem" - tvrdi jedan "žurnalistički filozof".
Naravno, on ne kaže tko je taj svijet, jer niti ne zna da globalna središta moći, kao i npr. američki establishment, dovode na najviše svjetske pozornice i političke "propovjednike" i "rock-propovjednike" ter ih financijski pomažu čak i kad masu potiču na pobunu protiv tog istog establishmenta. Jer to je izvrsno sredstvo da masa bezopasno "ispuše" svoje nezadovoljstvo i buntovni bijes.
Jer svi vole lijepo pitanje: "Što je potrebno da bi svijet postao bolje mjesto?" Neki odgovaraju: "Politika sama nije dovoljna, ali uz pomoć rocka, masmedija i Bona Voxa stvar možda čak i uspije!" Jasno, Bono spremno potvrđuje: "Ovo je naša generacija, mi za razliku od prijašnjih imamo sve što nam treba da mijenjamo svijet!" Doista, i Bono i Obama mijenjaju "svijet" na jedinstven način. I svijet ostaje nepromijenjen! Jedino je više onih koji (za)ostaju u halucinogenim maglama (uvjereni da rješavaju svjetske krize). Tako smo dobili lijek i za globalno rješenje svih problema. Pa blago nama, a posebno njima obama!
Također, ističu neki komentatori, publika će u Zagrebu dobiti i više od zadovoljštine za sve one turneje U2 koje su zaobilazile našu metropolu (dok nismo ušli u NATO!). A riječ je zapravo o tome da (pred)umirovljene tzv. svjetske zvijezde ili bendovi u "drugom poluvremenu" svoje karijere, redovito pohađaju i mjesta na kojima "pada manja lova". Ali, time se onima koji imaju kompleks manje vrijednosti nameće veća misao: Sada nam eto konačno dolazi i "svjetska prva liga" što znači da smo uvaženi na svjetskoj karti poželjnih koncertnih destinacija. Tako i rock-duda-varalica (kao i NATO) postaje sredstvo za liječenje kompleksa.
Eto, tek u tom kontekstu očita je bijeda onoga stajanja u redovima i kampiranja - radi čega ono... "Čekao sam 12 sati i 25 minuta da bi kupio kartu!" - kaže jedan razdragani rock-vjernik. A mediji napuhuju nadmetanje među gradovima tko je brže prodao ulaznice... No neki ipak javljaju da su "ulaznice za U2 podijeljene tvrtkama i dilerima"! Ništa nije čudno kad je ime organizatora "lupapromotion". Znamo li da "lupa" na latinskom znači "vučica", jasno je da se ne radi o promotivnom lupetanju, nego netko također dobro "mlati lovu" - jer na ulaznice se ne plaća PDV (pomnožite koliko se odlilo... kamo?...)! Kao da je riječ o mlijeku za dojenčad ili npr. o hostijama za vazmeno bdijenje - Bože mi oprosti!
Svakako, da zaključim, sve što se zbiva pokazuje da je riječ o obmani, o pranju love, o novoj religioznosti! Ovo posljednje najviše me zanima. Bono (s gitarom na pozornici) zamjenjuje Krista (na magarcu i na križu), a spektakl dolazi umjesto Cvjetnice ili Uskrsa, tj. koncert će uspješno nadomjestiti (ili zasjeniti) sva vazmena liturgijska slavlja! Sretnici koji su kupili skupu ulaznicu već su "pričešćeni" - oni su svoj "rock-vazam" već proslavili! Zato im odmah čestitam "rock-uskrs"! Neka lete od sreće.
Ipak, zaboravili su - i pad je let (2 i 3)!
PS&NB: A naslov ovoga posta (kao svojevrsna ironijska parafraza poznate izjave Martina L. Kinga - kojom se u kampanji služio i sadašnji američki predsjednik) posvećen je Damiru Kajinu. Valjda mu neće smetati U na travi u Maksimiru. Tko zna bi li tu "U dvojku" pustio u pulsku Arenu?
Post je objavljen 05.04.2009. u 22:53 sati.