Senj subota, soba u hotelu tik uz more, odlučujem sutra ću fotografirati. Igram šah protiv bosanskog majstora, on žrtvuje pješaka, ja uzimam i dobro me nadigra, toliko da tražim smjenu za subotu ujutro. Tijekom cijele partije grmljavina, vani nevrijeme. Molba uvažena, ujutro ne igram, vani sunce, nakon doručka idem šetati i fotkati. Ogromna procesija kroz Senj, shvaćam da mi riknula baterija. Sunčam se bosonog uz pivce u more, meditiram promatrajući Goli Otok, na šetnici sam izvan grada, rijetko tko naleti, al sve redom zanimljive likice i likovi (i zanimljivog ponašanja), fotić mrtav.
Tako lijepo vrijeme, mislim kak ću reći ekipi, čujte ljudi, ak se baš svima igra, bujrum, niš protiv, može i bez mene. Nažalost ekipa pretrpila visok poraz, pola bi ih pauziralo, rasprava umjesto koga igram, zbogom sunce. Igram protiv poznatog starog boema, trebalo bi nas uslikati, fotić mrtav. Opet uzimam, ovaj put pješake, on napada, izgleda neupućenom da ću biti matiran, predsjedniku kluba pozli kad vidi da pružam ruku, nije čuo kad mi je protivnik rekao : predlažem remi, pristajem s tri pješaka više, naš najjači igrač FIDE majstor komentira, ti slabo jedeš, al u šahu si pravi Pero Ždero, koji hazard.
Pobjeđujemo 4,5: 1,5...
Post je objavljen 05.04.2009. u 22:32 sati.