Alex je sjedio u dnevni boravak i zamišljeno je buljio u televiziju. Razmišljao je o Hope. Prošlo je dva dana otkad se ona rasplakala, izjavila što joj je u duši i ispričala mu je kako se osjeća. Iako mu nije bilo drago što je plakala, bilo mu je drago jer mu je odlučila otvoriti dušu i ispričati što ju muči. Razmišljanje mu je prekinula mama kad je naglo otvorila vrata dnevnog boravka.
„Danas ideš s Hope do grada kupiti odjelo.“ –rekla mu je.
„Ok... Gdje je Hope?“ –upitao je.
„Išla je s Gigi na kavu, ja mislim.“
„Onda ću ići sam!“
„Ne, ne! Rekla je da ju nazoveš kad budeš bio spreman otići do grada!“
„Ali...“
„Bok, Alex!“ –mama je već bila pri odlasku.
Alex je uzdahnuo i nastavio je gledati televiziju. Začulo se zvono. Otišao je otvoriti vrata i ugledao je Lea.
„Ej, bok!“ –nasmiješio se Leo.
„Uđi!“ –Alex je otvorio široko vrata.
„Kako si?“
„Dobro. Malo se dosađujem, ali ok sam. Kad si već ovdje, mogli bismo odigrati plejku!“
„Ehm... Došao sam po Angel!“ –rekao je. „Dogovorili smo se da ćemo otići na piće.
„Oh... Puno se ti družiš s mojom sestrom, ha?“ –sumnjičavo će Alex.
Leo je zašutio i pogledao je s druge strane dok je Alex stajao prekriženih ruku na prsa, a Angel je silazila niz stepenice, pa su podigli pogled prema njoj.
„Alex, ne moraš se ponašati tako zaštitnički!“ –rekla je. „Leo i ja smo samo prijatelji i to je sve. Idemo, Leo?“
„Da. Vidimo se, Alex. Čujemo se za more!“ –Leo je uhvatio Angel za ruku i udaljio se s njom od ulaznih vratiju.
Alex ih je promatrao sa ulaza prekriženih ruku, a bio je pomalo ljut što je Angel provodila dosta vremena s Leom u zadnje vrijeme jer nije htio da ju netko povrijedi i zbog toga je stalno pazio s kim se ona druži. Zatvorio je ulazna vrata nakon što je vidio da se Leov automobil dosta udaljio. Sjeo je natrag na trosjed kad je odjednom opet netko pozvonio i uzdahnuo je, dignuo se i otišao je otvoriti.
„Arietta... Što ti radiš ovdje?“ –upitao je zbunjeno Alex.
„Mogu ući?“ –pogledala ga je. „Moramo pričati!“
Klimnuo je glavom. Odmaknuo se kako bi ona mogla ući. Sjeli su u dnevni boravak. Alex je sjeo preko puta nje. Gledao ju je, a ona je gledala u pod.
„Reci mi, Arietta.“ –uzvratio je.
„Zašto ti je toliko stalo do Hope?“ –upitala je tužnog izraza.
„Molim?“ –pogledao ju je zbunjeno.
„Zašto ti je toliko stalo do nje? Što ona ima, a ja nemam, Alex?!“
„Čovječe, ona se meni ne sviđa na način koji ti misliš! Hope i ja smo prijatelji od djetinjstva. Veže nas samo djetinjstvo i lijepo prijateljstvo, ništa više!“
„Zašto onda mene ne primječuješ?“
„K vragu, Arietta! Lijepa si i zgodna, ali jednostavno nisi moj tip. Već četiri godine te smatram prijateljicom, ali izgleda da ti to ne shvaćaš!“
„Ne, ne mogu to shvatiti!“ –proderala se i dignula se sa trosjeda. „Zašto ti se sve droljice sviđaju ili narkomanke?!“
„Arietta, prekini!“ –viknuo je Alex. „Nećeš dolaziti kod mene i vrijeđati moje bivše cure!“
„Hoću!“ –nastavila je ona. „Ne mogu shvatiti što ti se ne sviđa kod mene, zašto sam ti tako odbojna!“
„Molio bih te da izađeš iz moje kuće. Ne želim nastaviti ovo pričanje jer mislim da bismo rekli stvari koje ne mislimo!“ –pogledao ju je ozbiljno.
Arietta je obrisala suze koje su već neko vrijeme klizile niz njeno lice. Ljutito se dignula i istrčala je iz dnevnog boravka, te je zalupila ulaznim vratima. Alex je uzdahnuo. Ponovno su zvonili na vrata. Ljutito se dignuo i kad ih je otvorio ugledao je Tony i Parkera.
„Ne želim se mješati i ispadati zabadalo, ali...“ –uzvratio je Tony. „Nije li Arietta upravo ljutito otišla?“
„Ma da... Ne želim pričati o tome!“ –nastavio je. „Plejka, jelda?“
„Već znaš što trebaš spremiti kad nas vidiš, kompa!“ –Parker ga je potapšao po ramenu.
Hope i Ginger su šetale po gradu. Malo su razgledavale trgovine, kupile koju novi majicu, japanke i hlače i odlazile gledati nove šminke. Nakon malenog šopinga su sjele u kafiću, blizu klime i uživale su u ugodnom okruženju jer je vani bilo sve toplije i toplije.
„Kako si, Hope? Bolje ti je od subote?“ –upitala ju je Ginger.
„Ma da, bolje mi je.“ –nasmiješila se. „Oprosti što sam otišla. Očito sam baš bila previše pijana da me Alex morao nositi iz diska!“
„Jesi, da. Žao mi je što si se osjećala loše!“
„Iskreno...? Meni nije.“
„Zašto?“
„Da se to nije dogodilo vjerojatno bi još nosila u sebi onu gorčinu i tugu, a ovako sam shvatila da se trebam dobro rasplakati i da će mi tek tada biti bolje!“
„Ako ti tako kažeš...“
„Vjeruj mi, puno bolje mi je nakon toga. Smirenija sam...“
„Onda super! Drago mi je zbog tebe. Nemoj više biti tužna i sve će biti puno bolje!“
Ginger joj se nasmiješila, a i Hope je njoj. Bila je zadovolja kako joj je život išao. Iako nije imala roditelje kraj sebe, osjećala se dobro. Imala je prijatelje, super društvo i... Alexa. Onda se dosjetila. Trebala je nazvati Alexa kako bi se našli i otišli kupiti odjelo pošto je vrijeme brzo prolazilo. Čula se s njim. Dogovorili su se tek za sat vremena, pa se ona mogla nastaviti zezati s prijateljicom.
Ginger je ugledala Alexa kako ulazi, nakon kekog vremena. Pogledala je na sat. Prošlo je već sat vremena otkad se Hope čula s njim.
„Smetam?“ –upitao je osmijehom.
„Ma kad ti smetaš, ljepotane?“ –nasmiješila se Ginger. „Idem ja sada. Moram hitno doma čistiti apartmane s mamom!“
„Vidimo se!“ –rekli su Hope i Alex.
Ginger im se nasmiješila i veselo je izašla iz kafića. Hope je platila račun i izašla je iz kafića s Alexom. Šetali su ulicama i pričali, a onda su ugledali jako poznatu osobu.
„Vidi, vidi, tko nam je tu!“ –približavao im se Patrick.
Patrick se približavao u pratnji tri dečka u crnome. Bili su visoki i krupni dok je Patrick, nasprem njih, izgledao kao čovječuljak. Alex je zastao, a i Hope koja je podignula pogled prema Alexu i primjetila da je da ima pomalo ljutit izraz lica, a tog lica se ona plašila.
„Ne moraš se odmah živcirati kad me vidiš.“ –nasmiješio se Patrick. „Samo me zanima gdje je Solange!“
„A otkud bi ja to mogao znati?“ –uzvratio je Alex, mirno.
„Oh... Niste više skupa, ha?“ –pogledao ga je Patrick.
„Ne, nismo.“ –rekao je odlučno.
„Dobro... Dugo nije dolazila kod mene, pa bi htio da joj kažeš da prođe, kad ju vidiš!“
„I misliš da ću je vidjeti?“
„Oh... Nova cura će biti ljubomorna, ha?“
„Ne mješaj nju u ovo!“ –stao je ispred Hope, a njoj je srce ubrzano kucalo.
Patrcik ga je pogledao od glave do pete, a Alex ga je ljutito promatrao. Nasmiješio se i udaljio se sa svojim tjelohraniteljima, očito. Alex se okrenuo, pogledao je u Hope i nastavio je hodati.
„Nisi morao biti baš tako zaštitnički nastrojen!“ –potrčala je za njim.
„Što se njega tiče... morao sam.“ –pogledao ju je. „Ne brini se ti ništa! Idemo dalje!“
Hope ga je zabrinuto pogledala. Nije željela da nastrada zbog nje u slučaju da se ponaša previše zaštitnički prema njoj kao što se ponašao i prema Solange. Alex je ušao u trgovinu i povukao ju je sa sobom pošto je ona nastavila hodati dalje jer je bila zamišljena. Pronašli su savršeno odjelo za njega. Naravno, nije ga on izabrao pošto mu je bilo svejedno i zbog toga je Hope morala izabrati jedan koji joj se najviše sviđao.
Post je objavljen 06.04.2009. u 07:00 sati.