Marketing
Shelly Kelly i škoji Panonskog mora
Neću niti pokušati konkurirati ljeskavim pogledima na uvale i azurnom nebu, koje će bložani sa Juga nonšalantno ponuditi početkom tjedna u raspisu i usliku zatezanja u bedrima, škrapinga i pekinga i pokojeg bićerina domaćeg vina nakon obilaska nekog južnog vrha. Ljudi su shvatili ideju brendiranja; imaju kako, imaju s čime...
Ali, ne dam se ni ja iz ove moje Northern Exposure ...
Sjedeći u pitorsknom Orašju, uz cigarilo i pogled na polupuno - polupraznu čašu Shiraza, u popodnevnoj arji okupanoj mirisom pržene škarpine (fala ekipi iz "Leda"), mogu tek ofrlje spomenuti drage ljude iz Rekreativnog planinarskog kluba Brčko, njihovu srdačnu dobrodošlicu i ugodan izlet na Majevicu.
A jer imam gene koje imam, i jer su neki vrhovi Majevice nekad bili škoji mora Panonskoga, eto dakle i meni morsko - planinarski post sa svim sastojcima...
I toliko je to dovoljno da neću niti pokušati razraditi misao, kako je čudno što se grupa neznanaca, neukusno obučena, pod ruksacima, preznojena, fino druži, šalje pljoske i butelje ukrug, smije, čavrlja, a istim tim ljudima u betonskim džunglama mrgudno i urbano uzvratiš mrzogled, srednjakom domahneš na raskršću ili u potiljak zakolutaš očima.
Čudna su stvar brda. I škoji Panonskog mora.
P.S.
Nije na dan, ali... - 3. travnja obljetnica je smrti stvarne "kume" ovog bloga... Utoliko, na živima svijet ostaje, ali - počivala u miru, Shelly Kelly...
Post je objavljen 05.04.2009. u 15:50 sati.