Marketing
NAŠE SUVREMENE BARABE
Isusov svečani ulazak u Jeruzalem završio zbog oportunizma ljudi vladavinom baraba, onda kao i danas!
Kao što su u doba kada je Isus hodio po Zemlji ondašnje barabe, bez da su narod pitali, učlanili narod u sastav stranog imperija, Rimsko Carstvo, tako su nas današnje barabe učlanili u NATO. Premijer Sanader je zahvalio hrvatskim braniteljima koji su se izborili, kako kaže, za to da je Hrvatska danas postala članica Natopakta. Halo?
Ne bih u ovom postu, na Cvjetnicu, puno o Natopaktu, samo da primijetim kako je 'naša' elita pobrkala neke lončiće, jer, nisu se hrvatski brantitelji borili 1991. za vrijeme velikosrpske agresije da bi Hrvatska ušla u NATO nego su se borili da bi Hrvatska bila slobodna od agresije, i usput rečeno, nadali su se da bi NATO, kao zapadni vojno-politički savez mogao i trebao pomoći prozapadnoj Hrvatskoj u sprečavanju JNA da napada i razara Hrvatsku, ali NATO nije poslao 6. američku flotu u Sredozemlju da Slobi Miloševiću kroz prozor Konaka pošalje koju raketu kako bi se spasio mir u Europi. NATO nije pomogao kad je bio razaran i gorio Vukovar jer najvažnije članice Sjevernoatlantskoga saveza nisu ni bile protiv velikosrpske agresije, kao na pr. britanska vlada i američka vlada predsjednika Busha Seniora; kada je slijedeća am. vlada predsjednika Clintona bila za pomoć Bosni, britanska vlada je opstruirala zračne napade na bosanske Srbe koji su prolongirani sa 1993. na 1995. godinu, i zapadne vođe NATO-saveza pokazali su svoju sebičnost time što im je važnija bila opstojnost Natopakta nego spas žrtava od bezprizorne velikosrpske agresije i nasilja okupatora. Tada su Englezi bili protiv intervencije protiv agresora, ali morali su se kao mali miš povući u mišju rupu kada je Clinton konačno rekao 'dosta', prekinuo hrvatsko-muslimanske sukobe, i počeo bombardirati vojsku bosanskih Srba kojima je s NATO-bombama gorilo pod zadnjicama, kao i njihovim komšijama u Srbiji 1999. koji još uvijek nisu naučili lekciju da se ne smije etnički čistiti susjedne narode, pa ni vlastite stanovnike kao što su, u mirnodopsko vrijeme i na područjima gdje nije bilo rata, etnički očišćeni Hrvati u Srbiji, poglavito u Srijemu i Zemunu i Vojvodini, Subotici, i u Beogradu!
Od udruga hrvatskih branitelja rijetko će se čuti glas prosvjeda protiv neistine da su se od 1991. do 1995. izborili za to da bi Hrvatska mogla danas postati članica Natopakta, jer predstavnici tih udruga su manje, više korumpirani od vlasti, dobiju novac iz državnog proračuna i sinekure, a u zamjenu za to moraju šutjeti, što tim oportunistima ne pada teško; oni pravi hrvatski branitelji su za to vrijeme na margini društva, predstavljeni od main-stream medija kao samoubojice, psihički bolesnici ili kao lopovi i ratni zločinci.
IDEMO DALJE – PREKO RUBA PROVALIJE?
Izglasan je rebalans državnog proračuna; iskreno, rebalans je čak i dobro ispao jer kad je financijska kriza onda negdje treba stezati remen kako ne bi platni promet i cijeli financijski sustav i gospodarstvo u Hrvatskoj otišlo totalno nizbrdo, kao mala sniježna loptica koja postaje lavina, opasna po sve živo što se nalazi u dolini; međutim, treba stezati remen počevši od vrha do dna jer riba smrdi od glave, a ne od repa; međutim, kad treba čistit vrh od truleža, onda ništa; na kraju zakažu i birači koji su posljednji filter za čišćenje vrha, ali naši birači još nisu svjesni iako ljudi općenito primjećuju velike nepravde u društvu.
Ne mogu predsjednici uprava javnih tvrtki u Hrvatskoj imati plaće od najmanje 5 tisuća eura, a blagajnica u veletrgovini 300 eura, nastavnici 500 eura minus šest posto, liječnici nešto više minus 6% i svi minus 6% samo političke glavešine na svojih formalno minus 6% sve nadoknade ispod stola plus jedno 60 do 600% tijekom mandata, i onda IDEMO DALJE?
Kaže Sanader, 'koalicija ide dalje', iako mu salonski predstavnik Srba, Milorad Pupovac, nije dao svoj glas za rebalans (sram ga bilo), i tu se slažem s premijerom kad je rekao da i hrvatski Srbi moraju stegnuti remen kad je svjetska financijska kriza, tako da će isplate mirovina iz vremena pobune protiv hrvatske države i nekoliko milijardi za nove stanove nekadašnjim pobunjenim Srbima morati pričekati bolje stanje na svjetskom financijskom tržištu, tako zvanom slobodnom tržištu. Kad bi premijer bio pravi, poručio bi Pupovcu da si sa svojim zahtjevima, na pr. za isplatom mirovina za nekadašnje pobunjene Srbe može obrisati zadnjicu, ili kako je Ćiro nakon povijesne pobjede vatrenih Bosanaca protiv Belgije poručio Miloradu Dodiku i tisku tzv. Republike Srpske, na pitanje novinara kako komentira banjolučku kritiku pobjede nogometne reprezentacije BiH: ma, tko ih ... (znate već što). Stezanje remena naš premijer je prije svega namijenio puku, a ne da strogoću, asketizam u krizna vremena trenira na sebi, jer zašto i bi kada nema prosvjeda, narod je miran, poslušan i možeš ga mijesiti kao pizzu, i još ti plješće i divi se.
Slobodno tržište?
O slobodnom tržištu govori nova zvijezda na obzorju anti-globalizma, gospođa Naomi Klein, autorica dvije knjige o užasnoj ideologiji liberalizma koja poput parazita hara po Iraku, Aziji, Americi i Europi, posebno po istočnoj i srednjoj i jugoistočnoj Europi, dakle, i u Hrvatskoj.
Njezine knjige su predstavljene u listu koji se deklarira kao list 'liberalne demokracije', dakle, u Jutarnjem listu, iako je taj list po svjetonazoru njegovih glavnih protagonista i zvijezda na nebu žutila u main-stream prostoru bliži marksizmu/lenjinizmu/staljinizmu/titoizmu nego liberalizmu, ali ljevičari su uvijek bili dobre marionete liberalnog Zapada, pa zašto ne i danas, kad je sve dobro plaćeno da pljuješ po vlastitoj zemlji, da kočiš demokratski razvoj svoje zemlje, izvrćeš pojam slobode i demokracije, glumiš da si za pravnu državu i slične fore iz šešira majstora liberalističke ideologije. Zanimljivi su ljevičari jer, s jedne strane su protiv kapitalizma, ako nisu otvoreno za socijalizam onda su za socijalne mjere, a istovremeno žive kao lordovi na državnom proračunu, štite zapadne kapitalističke tvrtke u Hrvatskoj, evo, na pr. Račanova vlada je bila najliberalnija što se tiče otvaranja hrvatskoga tržišta zapadnom tržištu, na principu: izvolite, Hrvatska je mala ali slatka veletrgovina, poslužite se koliko treba, cijena prava sitnica, i ako niste zadovoljni, ispričavamo se, drugi put ćemo se još bolje naguzit.
DOKTRINA ŠOKA!
Da je knjigu, na pr. pod naslovom 'Doktrina šoka' napisao neki hrvatski autor koji nije sa neoliberalne ljevice (dakle, HDZ, SDP, HNS, HSS, HSLS plus sateliti), odmah bi ga putem Jutarnjeg lista proglasili, ili 'desničarskim ekstremistom', ili 'fanatikom', ili 'čudakom i teoretičarom zavjere', ili 'neofašistom' i sl., međutim, pošto je autorica 'Doktrine šoka' židovskoga porijekla, onda je sve okey; dakle, međutim, kad bi takvo što ipak napisao neki hrvatski autor koji bi bio židovskog porijekla, prošao bi isto kao 'neofašist', 'desničarski luđak', 'ekstremmni desničar' etc. jer znamo kakav je status na pr. imao, te i danas ima u dijelu titoističkih povjesničara, dr. Josip Frank koji je svojevremeno upozoravao na jugoslavensku ideologiju i strossmayerovce, kao što gospođa Naomi Klein upozorava slobodni svijet od 'globalne demokracije'.
Slažem se s njom u vezi Obame, naime, rekla je da je Obama najbolji mogući izbor, ali da se okružio savjetnicima koji su, kao prvo bogati i žele biti još bogatiji, a kao drugo, da je to vrsta ljudi koja je i prouzročila svjetsku financijsku krizu, te da kapitalizam nikada nije bio jači nego što je danas, jer narodi plaćaju pohlepu vlasnika, i managera zapadnih tvrtki i banaka te burzovnih špekulanata koji se slikovito mogu opisati kao biblijski skakavci. Slažem se s njom da Obami treba dati još malo vremena, koji mjesec, recimo, da se dokaže, ali u osnovi bi on trebao ići sam protiv cijelog sustava, ako se misli držati svojih pozitivnih načela na osnovi čega je ljudima dao nadu, ali, pitanje je hoće li plivati protiv struje, jer zagristi u kiselu jabuku značilo bi prvo uhititi sve one mangupe koji su u Sjevernoj Americi i Zapadnoj Europi prouzročili svjetsku bankarsku financijsku krizu, a to bi značilo uhititi kremu liberalističke ideologije, počevši od vlasnika i urednika liberalnih medija do vlasnika i managera banaka koji predstavljaju instrument najbogatijega sloja svijeta koji ima aspiraciju da vlada cijelim svijetom, dakle, Hitleri i Staljini na n-tu potenciju.
Naomi Klein tvrdi: kako bi se zavladalo nekom zemljom, proizvede se stanje šoka za naciju, na pr. rat kao u Iraku i Afganistanu, i onda, dok su ljudi u šoku, uvede se u tim zemljama na brzinu slobodno tržište, ili drugim riječima, opljačka se sve što se u što kraćem vremenu može opljačkat, i onda vlak 'demokracije i sloboda' ide dalje. Od demokracije i sloboda naravno ništa, ali zato se zapadna elita napljačkala, postala još bogatija i još više pohlepna jer nitko je ne poziva na red, nitko ne biva kažnjen za pljačku i zločine, i podjarmljivanje nacionalnih suvereniteta nezavisnih država.
I Hrvatska je, odnosno hrvatsko stanovništvo prolazilo je i danas prolazi, možda manje nego prije koju godinu ali još uvijek intenzivno prolazi stanje šoka, dakle, počelo je s haaškim optužnicama, pa ispada kao da smo mi, žrtve agresije, zločinci a ne agresor, zatim, rasprodaja narodnog gospodarstva (i to u bescjenje), brzo uvođenje sirovog konzuma putem bezbroj supermarketa dok se proizvodnja uništavala nekontroliranim uvozom i zaduživanjem zemlje za preko 30 milijardi eura koje narod gotovo nije ni vidio jer je to zaduženje takove vrste da kreditni novac u pravilu i ne stiže u Hrvatsku nego se samo bilježi kao uplata za otplatu kredita i praktički automatski završi natrag na Zapadu, samo što smo svakim danom sve više dužni, odnosno pali smo u dužničko ropstvo jer situaciju ne kontrolira niti naša vlada niti narod, nego zapadni bankari koji, ako mrdnu malim prstom, znači, povise kamatnu stopu, i cijenu goriva, dovode do sloma i znatno većih i jačih tržišta i gospodarstava nego li je to hrvatsko. Zato sam gore spomenuo da smatram da je rebalans čak i okey, jer u suprotnom bi opet morali se vezati za Svjetsku banku i MMF, što neki glupi novinari uporno vladi sugeriraju da treba 'odmah' učiniti, dakle, odmah dogovoriti novi kredit od koje milijarde US$, i odmah potpisati stand-by aranžmane odnosno dogovore oko toga da ono što ne možemo od kredita vratiti, odgodimo, ali naravno uz lihvarske kamate. Jedine zemlje na svijetu koje se tome mogu donekle oduprijeti su Rusija i djelomično Kina, te zemlje koje su bogate naftom (i imaju atomsko oružje, kao Izrael), a mi drugi moramo kao mali Ivica u kut i čekati bolja vremena, posebno mi koji potječemo iz socijalističkih društava kao titoističko u kojima nismo navikli na prosvjede nego na poslušnost i šutnju; svugdje padaju vlade zbog nezadovljstva stanjem u gospodarstvu i socijali, kao na pr. u susjednoj Mađarskoj, pa u Češkoj, Litvi itd. jedino će u Hrvatskoj vlada dovršiti svoj mandat i uredno evtl. predati palicu SDP-u, i IDEMO DALJE, karusel se okreće, a sreće će valjda više biti u slijedećem životu!
Taj naš poslušničko-kmetski mentalitet očituje se na pr. u tome da kad bih sada pozvao na prosvjede, na radikalne mjere, ne daj Bože na revoluciju, odmah bi bio proglašen nenormalnim, desničarem ili luđakom, jer što bih ja htio, pa još se dobro živi, mislim, na kredit, i ne umire se masovno od gladi. U biti, nismo ni svjesni težine stanja, i tješimo se onom forom da ne može biti gore nego što je, međutim, ono najgore tek nas čeka!
Naomi Klein je pljačku tisućljeća, koju vrše zapadne banke i naftne tvrtke, opisala ovako: izmisli se neki brand, na pr. Lacoste, i majica se proda po 500 dolara, dok proizvodnja iste stoji 5 do 10 dolara, i toliko dobije radnica u nekoj tekstilnoj tvornici u Aziji koja ju šiva, naravno, tamo radi bez sindikalne zaštite jer su radnički sindikati u azijskim tvornicama zabranjeni od strane zapadnoga vlasnika, a kada takvoga vlasnika s njegovim namjernim propustima suoči neka zapadna koliko toliko nepristrana javno-pravna televizija kao na pr. BBC, onda se najnormalnije laže u kamere kako radnici u nekoj tvornici u Aziji imaju sva radnička prava kao i britanski radnici, dakle, laže se unatoč dokazanim činjenicama, i nikome ništa. Kako bi se sve to prikrilo, izmišlja se politički ekstremizam, ili takav biva kao posljedica bešćutne eksploatacije stvoren, te onda dobijemo terorizam, i tada nastupa NATO kao spasitelj od terorizma i neposlušnih vlada u svijetu.
Nema opasnosti da bi NATO našu vladu srušio jer je poslušna odnosno postavljena je od strane liberalnog Zapada po svome ukusu i to još prije 9 pa i više godina putem tako zvanih nevladinih organizacija ili produžene ruke CIA. Ako netko zucne nešto protiv NGO-organizacija, onda dobije etiketu fašista ili desničara i ciao Miki! Naravno, one istinske nevladine organizacije nalaze se pod medijskoim cenzurom kako bi što manje komunicirale s javnošću, s narodom.
Sada smo, dakle, NATOLAND! Naša vlada nas je bez narodnog referenduma učlanila u NATO jer to je kao za naše dobro, a mi, neuki, ne znamo, nismo svjesni kako je to za nas dobro. Lijepo je što naša vlada misli umjesto nas, da nema Sanaderove vlade bili bismo izgubljeni kao mala djeca. Naša vlada se bori i žestoko protiv korupcije, u znak dobre volje da će korupcija biti iskorijenjena, Sanaderov HDZ ušao je u Osijeku koaliciju sa Đapićem koji se, pod optužbom za korupciju, nalazi pod istragom Uskoka koji je utvrdio da je ugovor sa Zecom (ugovor između Kameningrad d.o.o. i HSP d.o.o.) autentičan, dakle, Đapićev potpis na tome ugovoru nije krivotvoren, kako to Đapić tumači, nego je autentičan.
Milka Planinc
'Drugarica' Milka bila je jugo-premijerka komunističke post-titoističke vlade u vrijeme cvjetanja socijalizma, što je bilo kao otprilike cvjetanje algi u moru. U to vrijeme su se 'narodi i narodnosti' u Jugi vozili na 'par-nepar', dakle, ako ste na registarskim pločicama imli neparni broj na dan kada je bilo zabranjeno voziti vozilima koja imaju neparni broj, onda ste bili u banani; drugi dan su oni s parnim brojem bili u banani; banana, naravno, nije bilo za kupit kao što ni Duška niste mogli zbariti, pardon, nabaviti, dakle, deterdžent, ulje, kavu, šećer i ostalo; po Duška se išlo u Trst i Graz (baze za invaziju sretnog socijalističkog titoističkoga društva). Naime, vlada Milke Planinc (tako zvani SIV) morala je izvoziti prehrambene namirnice i proizvode za malu potrošnju te struju kako bi mogla dogovoriti nove stand-bay aranžmane s Međunarodnim monetarnim fondom, a Tito dok je bio živ kupovao je socijalni mir zapadnim kreditima, a kako bi i JNA bila mirna, kupovao je taj machiavellist i njoj njezine igračke, kao na pr. super-moderni vojni aerodrom kod Bihaća, uklesan, ni manje ni više nego u stijenu, ili novu seriju tenkova, pa vlastitu skupocjenu proizvodnju Galeba i Jastreba, dakle, borbenih zrakoplova i općenito cijela JNA imala je vlastitu proizvodnju i bila je autarkična, gotovo nije ovisila o uvozu, osim što nije imala baruta, ali njega je nabavila preko londonskog Citya i britanske banke, jer kako bi inače mogla pucati po Vukovaru i drugim hrvatskim gradovima? No, Milka je bila i šefica CK SKH nakon što su konzervativni krugovi u JNA i oko 'druga' Tita srušili u Karađorđevu reformirano komunističko rukovodstvo CK SKH na čelu sa Savkom Dabčević Kučar; samo provjerena drugarica mogla je naslijediti drugaricu Savku, a to je bila drugarica Milka, godine 2006. osnovano osumnjićena za ratni zločin i zločin protiv čovječnosti na Kočevskom rogu 1945. godine, ali 2009. od strane Državnog odvjetništva zaobiđena u hapšenju i privođenju kao njen kolega Simo Dubajić, također Titov oficir kao i Milka, s tim da je Milka bila k tome joši politkomesar, dakle, mali bog među partizanima. Predsjednik Mesić je rekao da se 'antifašistima ne smije suditi', te je jasno zašto Milka ima političku zaštitu i imunitet iako nije ni saborska zastupnica niti ministrica ni predsjednica, jedino nije jasno zašto takvu zaštitu nema Simo Dubajić, možda zato što je Srbin, četnik i pokajnik? Uglavnom, Simo Dubajić svjedoči kako je Milka bila jedna od glavnih u pokolju nad vlastitim narodom.
Uskrs je pred vratima, i križni put, a nama Hrvatima i doslovno križni put, ove godine u znaku križnog puta od jedne Titove jame do druge, nek' se zna kuda su sve vodile staze socijalističke revolucije.
Cvjetnica je inače kršćanski blagdan u spomen na Isusov dolazak u Jeruzalem kada Ga je narod dočekao bacajući palmine grančice pred Njega, razdragan, otvoren i radostan, da bi Ga nekoliko dana poslije prepustio zločincima da Ga (nedužnoga) smaknu (nisu računali s tim da će uskrsnuti), opredjeljujući se radije za barabu nego za svoga izbavitelja, Gospodina, pa je narod dobio raznorazne ovozemaljske gazde, ubojice, pljačkaše, lažljivce koji narod pljačkaju i varaju. Pouka Cvjetnice je, da se ne isplati dizati ruke za barabe!
CBK
Ne bih u ovom postu, na Cvjetnicu, puno o Natopaktu, samo da primijetim kako je 'naša' elita pobrkala neke lončiće, jer, nisu se hrvatski brantitelji borili 1991. za vrijeme velikosrpske agresije da bi Hrvatska ušla u NATO nego su se borili da bi Hrvatska bila slobodna od agresije, i usput rečeno, nadali su se da bi NATO, kao zapadni vojno-politički savez mogao i trebao pomoći prozapadnoj Hrvatskoj u sprečavanju JNA da napada i razara Hrvatsku, ali NATO nije poslao 6. američku flotu u Sredozemlju da Slobi Miloševiću kroz prozor Konaka pošalje koju raketu kako bi se spasio mir u Europi. NATO nije pomogao kad je bio razaran i gorio Vukovar jer najvažnije članice Sjevernoatlantskoga saveza nisu ni bile protiv velikosrpske agresije, kao na pr. britanska vlada i američka vlada predsjednika Busha Seniora; kada je slijedeća am. vlada predsjednika Clintona bila za pomoć Bosni, britanska vlada je opstruirala zračne napade na bosanske Srbe koji su prolongirani sa 1993. na 1995. godinu, i zapadne vođe NATO-saveza pokazali su svoju sebičnost time što im je važnija bila opstojnost Natopakta nego spas žrtava od bezprizorne velikosrpske agresije i nasilja okupatora. Tada su Englezi bili protiv intervencije protiv agresora, ali morali su se kao mali miš povući u mišju rupu kada je Clinton konačno rekao 'dosta', prekinuo hrvatsko-muslimanske sukobe, i počeo bombardirati vojsku bosanskih Srba kojima je s NATO-bombama gorilo pod zadnjicama, kao i njihovim komšijama u Srbiji 1999. koji još uvijek nisu naučili lekciju da se ne smije etnički čistiti susjedne narode, pa ni vlastite stanovnike kao što su, u mirnodopsko vrijeme i na područjima gdje nije bilo rata, etnički očišćeni Hrvati u Srbiji, poglavito u Srijemu i Zemunu i Vojvodini, Subotici, i u Beogradu!
Od udruga hrvatskih branitelja rijetko će se čuti glas prosvjeda protiv neistine da su se od 1991. do 1995. izborili za to da bi Hrvatska mogla danas postati članica Natopakta, jer predstavnici tih udruga su manje, više korumpirani od vlasti, dobiju novac iz državnog proračuna i sinekure, a u zamjenu za to moraju šutjeti, što tim oportunistima ne pada teško; oni pravi hrvatski branitelji su za to vrijeme na margini društva, predstavljeni od main-stream medija kao samoubojice, psihički bolesnici ili kao lopovi i ratni zločinci.
IDEMO DALJE – PREKO RUBA PROVALIJE?
Izglasan je rebalans državnog proračuna; iskreno, rebalans je čak i dobro ispao jer kad je financijska kriza onda negdje treba stezati remen kako ne bi platni promet i cijeli financijski sustav i gospodarstvo u Hrvatskoj otišlo totalno nizbrdo, kao mala sniježna loptica koja postaje lavina, opasna po sve živo što se nalazi u dolini; međutim, treba stezati remen počevši od vrha do dna jer riba smrdi od glave, a ne od repa; međutim, kad treba čistit vrh od truleža, onda ništa; na kraju zakažu i birači koji su posljednji filter za čišćenje vrha, ali naši birači još nisu svjesni iako ljudi općenito primjećuju velike nepravde u društvu.
Ne mogu predsjednici uprava javnih tvrtki u Hrvatskoj imati plaće od najmanje 5 tisuća eura, a blagajnica u veletrgovini 300 eura, nastavnici 500 eura minus šest posto, liječnici nešto više minus 6% i svi minus 6% samo političke glavešine na svojih formalno minus 6% sve nadoknade ispod stola plus jedno 60 do 600% tijekom mandata, i onda IDEMO DALJE?
Kaže Sanader, 'koalicija ide dalje', iako mu salonski predstavnik Srba, Milorad Pupovac, nije dao svoj glas za rebalans (sram ga bilo), i tu se slažem s premijerom kad je rekao da i hrvatski Srbi moraju stegnuti remen kad je svjetska financijska kriza, tako da će isplate mirovina iz vremena pobune protiv hrvatske države i nekoliko milijardi za nove stanove nekadašnjim pobunjenim Srbima morati pričekati bolje stanje na svjetskom financijskom tržištu, tako zvanom slobodnom tržištu. Kad bi premijer bio pravi, poručio bi Pupovcu da si sa svojim zahtjevima, na pr. za isplatom mirovina za nekadašnje pobunjene Srbe može obrisati zadnjicu, ili kako je Ćiro nakon povijesne pobjede vatrenih Bosanaca protiv Belgije poručio Miloradu Dodiku i tisku tzv. Republike Srpske, na pitanje novinara kako komentira banjolučku kritiku pobjede nogometne reprezentacije BiH: ma, tko ih ... (znate već što). Stezanje remena naš premijer je prije svega namijenio puku, a ne da strogoću, asketizam u krizna vremena trenira na sebi, jer zašto i bi kada nema prosvjeda, narod je miran, poslušan i možeš ga mijesiti kao pizzu, i još ti plješće i divi se.
Slobodno tržište?
O slobodnom tržištu govori nova zvijezda na obzorju anti-globalizma, gospođa Naomi Klein, autorica dvije knjige o užasnoj ideologiji liberalizma koja poput parazita hara po Iraku, Aziji, Americi i Europi, posebno po istočnoj i srednjoj i jugoistočnoj Europi, dakle, i u Hrvatskoj.
Njezine knjige su predstavljene u listu koji se deklarira kao list 'liberalne demokracije', dakle, u Jutarnjem listu, iako je taj list po svjetonazoru njegovih glavnih protagonista i zvijezda na nebu žutila u main-stream prostoru bliži marksizmu/lenjinizmu/staljinizmu/titoizmu nego liberalizmu, ali ljevičari su uvijek bili dobre marionete liberalnog Zapada, pa zašto ne i danas, kad je sve dobro plaćeno da pljuješ po vlastitoj zemlji, da kočiš demokratski razvoj svoje zemlje, izvrćeš pojam slobode i demokracije, glumiš da si za pravnu državu i slične fore iz šešira majstora liberalističke ideologije. Zanimljivi su ljevičari jer, s jedne strane su protiv kapitalizma, ako nisu otvoreno za socijalizam onda su za socijalne mjere, a istovremeno žive kao lordovi na državnom proračunu, štite zapadne kapitalističke tvrtke u Hrvatskoj, evo, na pr. Račanova vlada je bila najliberalnija što se tiče otvaranja hrvatskoga tržišta zapadnom tržištu, na principu: izvolite, Hrvatska je mala ali slatka veletrgovina, poslužite se koliko treba, cijena prava sitnica, i ako niste zadovoljni, ispričavamo se, drugi put ćemo se još bolje naguzit.
DOKTRINA ŠOKA!
Da je knjigu, na pr. pod naslovom 'Doktrina šoka' napisao neki hrvatski autor koji nije sa neoliberalne ljevice (dakle, HDZ, SDP, HNS, HSS, HSLS plus sateliti), odmah bi ga putem Jutarnjeg lista proglasili, ili 'desničarskim ekstremistom', ili 'fanatikom', ili 'čudakom i teoretičarom zavjere', ili 'neofašistom' i sl., međutim, pošto je autorica 'Doktrine šoka' židovskoga porijekla, onda je sve okey; dakle, međutim, kad bi takvo što ipak napisao neki hrvatski autor koji bi bio židovskog porijekla, prošao bi isto kao 'neofašist', 'desničarski luđak', 'ekstremmni desničar' etc. jer znamo kakav je status na pr. imao, te i danas ima u dijelu titoističkih povjesničara, dr. Josip Frank koji je svojevremeno upozoravao na jugoslavensku ideologiju i strossmayerovce, kao što gospođa Naomi Klein upozorava slobodni svijet od 'globalne demokracije'.
Slažem se s njom u vezi Obame, naime, rekla je da je Obama najbolji mogući izbor, ali da se okružio savjetnicima koji su, kao prvo bogati i žele biti još bogatiji, a kao drugo, da je to vrsta ljudi koja je i prouzročila svjetsku financijsku krizu, te da kapitalizam nikada nije bio jači nego što je danas, jer narodi plaćaju pohlepu vlasnika, i managera zapadnih tvrtki i banaka te burzovnih špekulanata koji se slikovito mogu opisati kao biblijski skakavci. Slažem se s njom da Obami treba dati još malo vremena, koji mjesec, recimo, da se dokaže, ali u osnovi bi on trebao ići sam protiv cijelog sustava, ako se misli držati svojih pozitivnih načela na osnovi čega je ljudima dao nadu, ali, pitanje je hoće li plivati protiv struje, jer zagristi u kiselu jabuku značilo bi prvo uhititi sve one mangupe koji su u Sjevernoj Americi i Zapadnoj Europi prouzročili svjetsku bankarsku financijsku krizu, a to bi značilo uhititi kremu liberalističke ideologije, počevši od vlasnika i urednika liberalnih medija do vlasnika i managera banaka koji predstavljaju instrument najbogatijega sloja svijeta koji ima aspiraciju da vlada cijelim svijetom, dakle, Hitleri i Staljini na n-tu potenciju.
Naomi Klein tvrdi: kako bi se zavladalo nekom zemljom, proizvede se stanje šoka za naciju, na pr. rat kao u Iraku i Afganistanu, i onda, dok su ljudi u šoku, uvede se u tim zemljama na brzinu slobodno tržište, ili drugim riječima, opljačka se sve što se u što kraćem vremenu može opljačkat, i onda vlak 'demokracije i sloboda' ide dalje. Od demokracije i sloboda naravno ništa, ali zato se zapadna elita napljačkala, postala još bogatija i još više pohlepna jer nitko je ne poziva na red, nitko ne biva kažnjen za pljačku i zločine, i podjarmljivanje nacionalnih suvereniteta nezavisnih država.
I Hrvatska je, odnosno hrvatsko stanovništvo prolazilo je i danas prolazi, možda manje nego prije koju godinu ali još uvijek intenzivno prolazi stanje šoka, dakle, počelo je s haaškim optužnicama, pa ispada kao da smo mi, žrtve agresije, zločinci a ne agresor, zatim, rasprodaja narodnog gospodarstva (i to u bescjenje), brzo uvođenje sirovog konzuma putem bezbroj supermarketa dok se proizvodnja uništavala nekontroliranim uvozom i zaduživanjem zemlje za preko 30 milijardi eura koje narod gotovo nije ni vidio jer je to zaduženje takove vrste da kreditni novac u pravilu i ne stiže u Hrvatsku nego se samo bilježi kao uplata za otplatu kredita i praktički automatski završi natrag na Zapadu, samo što smo svakim danom sve više dužni, odnosno pali smo u dužničko ropstvo jer situaciju ne kontrolira niti naša vlada niti narod, nego zapadni bankari koji, ako mrdnu malim prstom, znači, povise kamatnu stopu, i cijenu goriva, dovode do sloma i znatno većih i jačih tržišta i gospodarstava nego li je to hrvatsko. Zato sam gore spomenuo da smatram da je rebalans čak i okey, jer u suprotnom bi opet morali se vezati za Svjetsku banku i MMF, što neki glupi novinari uporno vladi sugeriraju da treba 'odmah' učiniti, dakle, odmah dogovoriti novi kredit od koje milijarde US$, i odmah potpisati stand-by aranžmane odnosno dogovore oko toga da ono što ne možemo od kredita vratiti, odgodimo, ali naravno uz lihvarske kamate. Jedine zemlje na svijetu koje se tome mogu donekle oduprijeti su Rusija i djelomično Kina, te zemlje koje su bogate naftom (i imaju atomsko oružje, kao Izrael), a mi drugi moramo kao mali Ivica u kut i čekati bolja vremena, posebno mi koji potječemo iz socijalističkih društava kao titoističko u kojima nismo navikli na prosvjede nego na poslušnost i šutnju; svugdje padaju vlade zbog nezadovljstva stanjem u gospodarstvu i socijali, kao na pr. u susjednoj Mađarskoj, pa u Češkoj, Litvi itd. jedino će u Hrvatskoj vlada dovršiti svoj mandat i uredno evtl. predati palicu SDP-u, i IDEMO DALJE, karusel se okreće, a sreće će valjda više biti u slijedećem životu!
Taj naš poslušničko-kmetski mentalitet očituje se na pr. u tome da kad bih sada pozvao na prosvjede, na radikalne mjere, ne daj Bože na revoluciju, odmah bi bio proglašen nenormalnim, desničarem ili luđakom, jer što bih ja htio, pa još se dobro živi, mislim, na kredit, i ne umire se masovno od gladi. U biti, nismo ni svjesni težine stanja, i tješimo se onom forom da ne može biti gore nego što je, međutim, ono najgore tek nas čeka!
Naomi Klein je pljačku tisućljeća, koju vrše zapadne banke i naftne tvrtke, opisala ovako: izmisli se neki brand, na pr. Lacoste, i majica se proda po 500 dolara, dok proizvodnja iste stoji 5 do 10 dolara, i toliko dobije radnica u nekoj tekstilnoj tvornici u Aziji koja ju šiva, naravno, tamo radi bez sindikalne zaštite jer su radnički sindikati u azijskim tvornicama zabranjeni od strane zapadnoga vlasnika, a kada takvoga vlasnika s njegovim namjernim propustima suoči neka zapadna koliko toliko nepristrana javno-pravna televizija kao na pr. BBC, onda se najnormalnije laže u kamere kako radnici u nekoj tvornici u Aziji imaju sva radnička prava kao i britanski radnici, dakle, laže se unatoč dokazanim činjenicama, i nikome ništa. Kako bi se sve to prikrilo, izmišlja se politički ekstremizam, ili takav biva kao posljedica bešćutne eksploatacije stvoren, te onda dobijemo terorizam, i tada nastupa NATO kao spasitelj od terorizma i neposlušnih vlada u svijetu.
Nema opasnosti da bi NATO našu vladu srušio jer je poslušna odnosno postavljena je od strane liberalnog Zapada po svome ukusu i to još prije 9 pa i više godina putem tako zvanih nevladinih organizacija ili produžene ruke CIA. Ako netko zucne nešto protiv NGO-organizacija, onda dobije etiketu fašista ili desničara i ciao Miki! Naravno, one istinske nevladine organizacije nalaze se pod medijskoim cenzurom kako bi što manje komunicirale s javnošću, s narodom.
Sada smo, dakle, NATOLAND! Naša vlada nas je bez narodnog referenduma učlanila u NATO jer to je kao za naše dobro, a mi, neuki, ne znamo, nismo svjesni kako je to za nas dobro. Lijepo je što naša vlada misli umjesto nas, da nema Sanaderove vlade bili bismo izgubljeni kao mala djeca. Naša vlada se bori i žestoko protiv korupcije, u znak dobre volje da će korupcija biti iskorijenjena, Sanaderov HDZ ušao je u Osijeku koaliciju sa Đapićem koji se, pod optužbom za korupciju, nalazi pod istragom Uskoka koji je utvrdio da je ugovor sa Zecom (ugovor između Kameningrad d.o.o. i HSP d.o.o.) autentičan, dakle, Đapićev potpis na tome ugovoru nije krivotvoren, kako to Đapić tumači, nego je autentičan.
Milka Planinc
'Drugarica' Milka bila je jugo-premijerka komunističke post-titoističke vlade u vrijeme cvjetanja socijalizma, što je bilo kao otprilike cvjetanje algi u moru. U to vrijeme su se 'narodi i narodnosti' u Jugi vozili na 'par-nepar', dakle, ako ste na registarskim pločicama imli neparni broj na dan kada je bilo zabranjeno voziti vozilima koja imaju neparni broj, onda ste bili u banani; drugi dan su oni s parnim brojem bili u banani; banana, naravno, nije bilo za kupit kao što ni Duška niste mogli zbariti, pardon, nabaviti, dakle, deterdžent, ulje, kavu, šećer i ostalo; po Duška se išlo u Trst i Graz (baze za invaziju sretnog socijalističkog titoističkoga društva). Naime, vlada Milke Planinc (tako zvani SIV) morala je izvoziti prehrambene namirnice i proizvode za malu potrošnju te struju kako bi mogla dogovoriti nove stand-bay aranžmane s Međunarodnim monetarnim fondom, a Tito dok je bio živ kupovao je socijalni mir zapadnim kreditima, a kako bi i JNA bila mirna, kupovao je taj machiavellist i njoj njezine igračke, kao na pr. super-moderni vojni aerodrom kod Bihaća, uklesan, ni manje ni više nego u stijenu, ili novu seriju tenkova, pa vlastitu skupocjenu proizvodnju Galeba i Jastreba, dakle, borbenih zrakoplova i općenito cijela JNA imala je vlastitu proizvodnju i bila je autarkična, gotovo nije ovisila o uvozu, osim što nije imala baruta, ali njega je nabavila preko londonskog Citya i britanske banke, jer kako bi inače mogla pucati po Vukovaru i drugim hrvatskim gradovima? No, Milka je bila i šefica CK SKH nakon što su konzervativni krugovi u JNA i oko 'druga' Tita srušili u Karađorđevu reformirano komunističko rukovodstvo CK SKH na čelu sa Savkom Dabčević Kučar; samo provjerena drugarica mogla je naslijediti drugaricu Savku, a to je bila drugarica Milka, godine 2006. osnovano osumnjićena za ratni zločin i zločin protiv čovječnosti na Kočevskom rogu 1945. godine, ali 2009. od strane Državnog odvjetništva zaobiđena u hapšenju i privođenju kao njen kolega Simo Dubajić, također Titov oficir kao i Milka, s tim da je Milka bila k tome joši politkomesar, dakle, mali bog među partizanima. Predsjednik Mesić je rekao da se 'antifašistima ne smije suditi', te je jasno zašto Milka ima političku zaštitu i imunitet iako nije ni saborska zastupnica niti ministrica ni predsjednica, jedino nije jasno zašto takvu zaštitu nema Simo Dubajić, možda zato što je Srbin, četnik i pokajnik? Uglavnom, Simo Dubajić svjedoči kako je Milka bila jedna od glavnih u pokolju nad vlastitim narodom.
Uskrs je pred vratima, i križni put, a nama Hrvatima i doslovno križni put, ove godine u znaku križnog puta od jedne Titove jame do druge, nek' se zna kuda su sve vodile staze socijalističke revolucije.
Cvjetnica je inače kršćanski blagdan u spomen na Isusov dolazak u Jeruzalem kada Ga je narod dočekao bacajući palmine grančice pred Njega, razdragan, otvoren i radostan, da bi Ga nekoliko dana poslije prepustio zločincima da Ga (nedužnoga) smaknu (nisu računali s tim da će uskrsnuti), opredjeljujući se radije za barabu nego za svoga izbavitelja, Gospodina, pa je narod dobio raznorazne ovozemaljske gazde, ubojice, pljačkaše, lažljivce koji narod pljačkaju i varaju. Pouka Cvjetnice je, da se ne isplati dizati ruke za barabe!
CBK
Post je objavljen 05.04.2009. u 15:41 sati.