
Frezije su oduvijek bile “moje cvijeće” (samo ja to nisam znala,op.a.). Fini, opojni miris. Gracioznost stapke, snježnobijeli cvjetovi i mnoštvo zelenih pupova koji navješćuju bogatsvo budućih života.
Udahnuh miris.
Delikatan, dubok, profinjen. Željela bih da mirišem kao frezija.
To ne znači da mi tijelo miriše kao ti opojni cvjetovi. Duša moja neka teži da je prepoznaju po tom cvijetu.
A što ja drugima mogu dati?
( Ukradoh ove misli pjesnikinje Javorke Pangerčić, jer je uspjela izreći ono što sam pomislila šokirana otkrićem tog čarobnog mirisa, koji samo naslutih u omiljenim parfemima)
Kada bih mogla birati, željela bih biti frezija.
Post je objavljen 05.04.2009. u 03:45 sati.