Pregled posta

Novela druga: Kad se bistre sestre slože i olovo plivat' može

Dragi Bocaccio,

U nekom kraju bi samostan, a u njemu vrtlar. Održavao Nuto vrt i brinuo se za još neke stvari. Nu kako ga opatice zadirkivale, a on ne bi zadovoljan plažom, izravna račune i vrati se u rodni kraj. Tamo ga dočeka mudri Massetto i čuvši čime se ovaj i kako bavi, ljutito uze sjekiru i uputi se prema samostanu. Kad priđe bliže, kako se od dugog puta već pomalo razgnjevio, zastane, pa razmisli što i kako dalje. I tad dođe do zaključka kako mu je najbolje praviti se nijem, jer ga inače ne bi uzeli da za njih radi. Dođe zatim u samostan, obavi par poslova za probu, pa vidjevši kako je dobar, bistar i marljiv, u što se sam osobno uvjeri, nadstojnik ga u dogovoru sa glavnom časnom zadrži.

I onda se zgodi. Jednog dana ležao tako Massetto na livadi i po običaju pravi se da drijema. Ali pažljivo sluša što pričaju opatice. A one se, vjerujući kako je Massetto nijem, otvoreno pred njim hihotale i pričale da su čule kako je ono što muškarac pruža ženi mnogo ljepše od najljepših zadovoljstava oba svijeta, ovoga, a i onoga. Pa tako one odluče to isprobati i to baš na njemu i s njim. Jer ovaj je nijem i nikom neće progovoriti o onom što red drži grijehom. A to što probale su jako im se svidi i zato su to žustro radile više dana. Pa ih tako otkriju druge zavjetnice nu vidjevši kako ove sretne jesu, sve im se one redom pridruže. Jadnog Massetta tako zapadne težak zadatak zadovoljavati svih deset opatica. Ali posao novi bi i njemu ugodan i jošte k tomu dobro plaćen, pa je trpio. Ipak, ne prođe dugo vremena kadli, šetajući vrtom, glavna časna primijeti Massetta napola gola, te ga i ona odluči probati. A nakon što ga proba i uvjeri se kako zaista nema većeg zadovoljstva, zatvori ga ona u svoj dvor i tamo po istom zadatku zadrži jošte nekoliko dana.

Jadnog li Massetta! Nakon svega ovoga on naprosto pukne i glavnoj časnoj progovori. Ispriča joj kako bolest mu nije urođena i da se naglo oporavio. I prizna joj istinu o opaticama, ter zamoli da to ona sredi i da ih sve poštedi. A glavna časna, mudra kakva jest, zamisli se pa sazove zbor opatica i sa ovima dogovori kad će ga koja imati. Kad umre nadstojnik, opatice jednoglasno postave Massetta na njegovo mjesto, pa se ovaj kad ostari vrati u rodni kraj bogato dukatima obdaren i prepun uspomena na ugodne dane samostanske.

Iz Firenze sa štovanjem,
Giovanni Boccaccio



U nekom gradu bi Firma. Bavila se Firm svim i svačim, a imala Informatiku koja joj važna bi, jer htjede znati gdje može jošte ona više zgrabiti. A lnformatika k'o i svaka Informatika, pa tako i u Firmi toj, bi ona u drugom planu, jer ... Bavili se oni drugim poslom kog’ core business naziavhu, a i muljanjem uz to.
„Možemo ovako, a možemo i onako.“ govorio je Generalni kolegici, podređenoj mu Direktorici „I nije važno što i kako možemo već gdje, kako i koga preveslamo.“ završi svoje izlaganje sa osmijehom.
„Da direktore.“ potvrdno kimne direktorica izbjegavajući njegov direktan pogled u oči.
Razmišljala je ona o tom kako da se ovog riješi i sama da glavna postane. Ako ne baš sprijeda, a ono od pozadi da konce vuče.
„Zmija.“ govorio je Filip „Direktorica i njene babuskare. Teroriziraju me, jer nisam s njima u klanu. Ni povišicu ne mogu dobiti, a zaslužujem je prije svih. Zmija sve predstavlja kao svoje djelo. A za vrijeme bivšeg generalca bila je manja od makovog zrna. I svi znaju da ja sam taj koj’ sve počasti dobiti treba.“

„I tako veliš ... zmija.“ pogleda ga Furbi pa zamišljeno nastavi „Ma pusti to nego, ... Da mi nazdravimo. Već ćeš ti to riješiti na svoj način.“ Furbi namigne Filipu na što se oboje samo nasmiju i nazdrave za šankom Irish puba u Varšavi, Miodowa3.
„Ma već jesam.“ sav ozaren ispali Filip „Vjerojatno, da me nužda nije natjerala, nikad’ se ne bi odvažio učiniti to što sam napravio. Bilo je teško, ali ... Uspio sam.“ zagonetno se nasmije Filip gledajući Furbija kako pali cigaru pa ga upita:
„Jesi li raspoložen za novu novelu?“
„Hajde pričaj, možda onaj moj Bocaccio to objavi u svom Zagrebačkom Dekameronu.“ odgovori mu Furbi nutkajući da iz ovoga poteku riječi.
„Radi se o sadašnjem poslu. Znaš kako sam tamo dao otkaz i otišao u slobodnu profesiju. Pa sada, baš k'o i ti putujem za poslom. Teško je, ali to što radim dobro plaćaju.“ dobaci Filip i započne pričati novelu.

Julijana, Marijana i Arijana sjedile su na kavi i pričale o novom kolegi.
„Slatki je kak bombonček. Bi ga trebale poševit.“ reče Julijana.
„Kaj bu na to rekla Valerija, šefica?“ zapita Marijana.
„Ma pusti je. Zmija gleda samo kak' da nekom podvali. Želi bit' glavna, ali kak je gazda stranac, tak' je i generalni strenđer. Pak ona nema šanse i sve nas kinji kak bi se predstavila nezamenjivom. Kak jedino ona more vodit posel i kak smo svi mi ostali vucibatine, niškoristi i neradnici i kak ne znamo posel. A znamo ga bolje neg' ona.“ rječita bi Arijana.
„Pustite ta ogovaranja naše predrage šefice Zmije. Luknite si sam novog kolegu. Čitav dan sjedi uz laptop. I radi li radi. A tak' je hercih. I još k tome strenđer. I na ugovoru je. Pak da mi to iskoristimo i da ga onak’, z guštom, pofukamo. Onak' pošteno. Onaj moj doma em kaj je stariji, em je zgubil volju, pa mi nedostaje kurčić.“ hihotala je Julijana.
„Ni ja ne bi loše prošla. Po cele dane rintam, pa kad včere dojdem doma nemam volje više nigdi izać'. I tak' nikog da upoznam. A krevet bez muškarca je taaaaako prazan.“ ispali Marijana, samohrana majka dvoje djece.
„Kod mene je vse v redu, al ... Hmmmmmm ... Promena mi ne bi škodila. Onaj moj doma ionak' za to nebu saznal.“ zaključi dogovor Arijana.

Filip je od jutra do sjutra radio u uredu.
„Četrdeset sati tjedno. Pauze se ne računaju. A tu su još putovanja avionom ponedjeljkom i petkom na koja ukupno izgubim čitav dan. A one ... Babuskare ... Samo brbljaju ... A nisu loše," zastane i osmjehne se dapače! A jadne, misle one kako ih ne razumijem. Razumijem ih ja sve, razumijem iako sam stranac. A znam pomalo i jezik. Ovdje sam već drugu godinu, jezik je sličan, pa tako za mene nema tajni.“ smijulji se i dalje marljivo radi ne obazirući se na cvrkut kolegica.

I tako se zbi. Jednog dana sve tri ostanu dulje na poslu.
„Valerija, ostat ćemo dulje da završimo onaj posao.“ vedro najave direktorici.
„Naravno.“ odgovori im Valerija pokrivajući kamenim pogledom svoj konačni trijumf. A za to vrijeme je mislila:
„To sam čekala. Sad ih imam. Rade baš onako kako želim. I točno to što želim. Nastavi li se ovo za godinu dana mogu opet tražiti povišicu. A tko zna, možda me postave za generalca nakon što sadašnji ode. On bi ionako uskoro trebao otići, a ja sam prava osoba da ga zamijenim. Lojalna sam Firmi, mogu sve kontrolirati, a i voditi sve poslove." žario se Valeriji na licu smiješak.
I tako, kad direktorica ode, a one ostanu same s Filipom pa navale na njega. A Filip se baš i nije puno branio, jer ... Dopadale su mu se, a i morale su o svemu šutjeti.
„Progovore li, svi dobivamo nogu. Za mene, dakle, nema problema. Agenti me opsjedaju, ali za njih će biti problem.“ razmišljao je Filip na jutarnjoj kavi prisjećajući se sinoćnjih burnih događanja u uredu.

Sve je dobro što se dobro svrši, a pogotovo stoga jer se bistre sestre slože i dogovore kad će ga koja imati. Prvi dan poševi ga Julijana koja bi naviše željna muškarca. Drugi dan iskoristi ga Marijana kojoj muž utorkom ostaj'o dulje na poslu, pa se s njim dogovori da i ona ostane dulje, te da je ovaj u povratku pred uredom pokupi. U srijedu Filipa dokrajči Arijana koja to učini iz čistog zadovoljstva.
„I meni je zadovoljstvo.“ smješkao se uvečer Filip sjedeći u baru dok mu je šanker točio novo piće.
„Ponovit' ćemo to sljedeći tjedan. Što jest, jest. Nije Filip tak' loš. Uživamo, a svaka dobije svoje. A Zmija misli kak' se trgamo na poslu pa, nam je spremna još i povišicu dati ... Sam da tak' delamo dalje.“ smijale su se.
„Baš je jadnica. Radi do kasno i pati se u uredu. A mi na smjenu uživamo. Svaki dan druga.“ hihotalo je u četvrtak veselo društvo čavrljajući uz martini poslije posla u obližnjem baru.
„Heh, kakav je život!" ozaren je Filip „Ni u snu nisam sanjao kako bi mi se ovo moglo dogoditi. Dobar posao, još bolja zarada, a od svega najbolja je jebačina. I još me za to plaćaju. Pamet u glavu, rezultati na poslu i kamo sreće da sve potraje. K’o što kolega Vladimir reče, ako te dobro plaćaju, a ti previše ne stišćeš, za tebe ovo može biti vrlo dugoročan posao."
A vikendom bi Filip pričao supruzi:
„Dobra zarada, pametna ulaganja i za par godina smo na konju. Okačimo kopačke na klin i uživamo. A novac radi za nas.“
„Dragi, da nazdravimo za naš uspjeh.“ nasmije se supruga i navali na njega.
„Da, za naš uspjeh.“ uzvrati Filip i navali na nju.

„Štovani kolege i kolegice,“ započne Valerija govor „drago mi je da kao voditelj projekta mogu najaviti kako od danas imamo novi informacijski sustav. Direktore izvolite.“ okrene se Valerija Generalnom koji ustane i izađe pred mikrofon.
„Baš je zmija. Mi napravile posao, a ona ga svojata.“ komentiralo je veselo trojstvo nastup direktorice.
„Dear kolegice and kolege, as a transition manager I complete moja dužnost. Za mjesec dana new manager wi'll doći but in the meantime Mr. Filip, our external konzultant, wi'll be prokurator of the company Firma.“ završi generalni svoj govor.

Čuvši to Julijana, Marijana i Arijana se razvesele:
„Što li će Zmija na to? Baš su joj podvalili! I to sa Filipom! Hahahaha ... A mi ćemo i dalje po starom. Hihihihi ... Ne može nam ništa. Dapače, čak će nam morati dati povišicu!“ valjale su riječi na zabavi koja bi upriličena nakon govora.
Na zabavi bi ples i ponuđeno piće. Pa tako neki malo popiju i otpuste kočnice, a drugi pakosno smišljaju što im je i kako činiti:
„Generalni odlazi, a za šefa su nam opet postavili stranca. I to još vanjskog. Kojeg li poniženja. Znači li to da će nas likvidirati? Vjerojatno ne, ali tko zna kakvih će sve drugih promjena biti. A vjerojatno ni novi neće dugo ostati. A ja moram čuvati položaj i plaću koja je izvrsna ...“ razmišljala je Valerija i zaključila:
„Samo pamet u glavu! Aha ... Da ... Znam što mi je činiti!“ sine joj.
Filip je prao ruke kad s leđa vidje kako se otvaraju vrata i ulazi Valerija. Iznenađen i zatečen što ova ovdje radi ne reče ni riječi. Pa se još više iznenadi kad mu ova priđe s leđa i primi ga između nogu.

„I da ne duljim dalje priču, pretpostavljaš što se je tad dogodilo?“ zastane Filip uz gutljaj pića.
„Nije tebi loše.“ osmjehne mu se Furbi koji je sjedio za šankom i slušao njegovu priču „I tako, sad ti jadan moraš zadovoljavati sve četiri. I još te za to plaćaju.“
Filip slegne ramenima i nastavi:
„Da, ali radim. Nije to lako. Puno je putovanja, a porodica trpi. No često mi u Varšavu dođe supruga, pa tad’ nas dvoje uživamo.“
„Jesi pokvaren ...“ nasmije se Furbi. A i Filip na to. Pa Furbi doda:
„... ma nisam baš to tako mislio. Znaš da se šalim.“
„Da,“ prasne Filip u smijeh „ali moram se paziti. Znaš, do daljnjeg je ona priča o dolasku novog generalca odgođena, pa su mi produljili ugovor. Ipak ... Mislim da ću po završetku sadašnjeg ili možda još i prije otići. Već sam ih se pomalo zasitio, a i vrijeme je za promjene.“
„Da, imaš pravo. Jebačina je jebačina ali posao posao. Ionako smo oboje tu gdje smo samo zbog novca. Žrtvujemo dio života da bi kasnije imali mir i spokoj. I uživali sa porodicom.“ nastavi Furbi.
„Upravo tako. No što je život ako se ne možeš dokazati i napraviti nešto iz čistog zadovoljstva?“ ubaci Filip sa smiješkom.
„Baš tako.“ završi Furbi pa se obojica osmjehnu te otpiju gutljaj whiskey-a a Furbi jošte otpuhne dim iz debele cigare.



„I to bi novela?“ sjedeći za pisaćim stolom s otvorenim laptopom ispred sebe Bocaccio je gledao Furbija zavaljenog u naslonjač koji stoji u kutu Bocacciove radne sobe, tik do malog okruglog stolića.
„Ispričao mi je kolega.“ potvrdi Furbi.
„Baš k'o stvoreno za moju novelu. Kad se bistre sestre slože i olovo plivat' može.“ Ispali Bocaccio i nasmije se ,a Furbi mu se razdragan pridruži.
„Dečki, večera je za stolom.“ začuju ženske glasove s onu stranu vrata.
„Idemo, idemo, samo malo, ...“ javi se Bocaccio i zastane:
„A hoće li za večeru biti i koje zrno bibera?“ priupita.
„Hoće dragi, znam da voliš papreno.“ odgovori uz smijeh jedan od ženskih glasova.
Pa na to obojica ustanu i zapute se prema blagovaoni gdje su ih čekale supruge.





(gotovo)




Post je objavljen 04.05.2009. u 23:30 sati.