SVEZANI PSI
Danas bih malo pisao o psima!
Slučaj 1.
Pitam svoju djecu; vole li više našeg psa (koji je naravno najljepša džukela na svijetu, ako ovo slučajno pročitaju imat ću "ozbiljnih problema" jer to nije džukac nego naš "cvijetić") ili naše susjede?
Pitanje je kao što ste i očekivalo izazvalo blagu nevjericu; kao ono "mama, kaj je tata puko"?
-Pa naravno našeg psa! Mislim ono...
O zgražanju društava za zaštitu kitova,pavijana, varana, oposuna i svih "džukaca ovog svijeta" sa i bez pedigrea, na ovo isto pitanje ne bih trošio "stihove kasnoga sata" jedino moram istaknuti da naš cvijetić naravno ima pedigre, a da ja nemam soma maraka!
Slučaj 2.
Šećem tako ja našeg "cvijetića" (svako jutro) lagano hineći da mi je to gušt i skoro svaki dan prolazimo pored jednog svezanog cvijetića, bez pedigrea, što bi rekao jedan moj pokojni prijatelj "dodge/dodž" ; kad sam ga pitao kakva je to pasmina onda je on odgovorio da je to skraćenica od "obična domaća džukela"
I tako si ja razmišljam gle ti te nepravde, ovaj naš cvijetić voli srdele, lososa, bakalara (baka mu filira veće komade mesa, da ne bi oštetio zubiće s koščicama) on i kaka, ostali psi se poseru... i tako to u jednoj staroj katoličkoj obitelji..
Žao mi ovog dodža pa se jedno jutro odlučim, pošto sam vidio da mu se ionako kratak lanac skratio na pola metra, odpetljati inače to vrlo veselo pašče.
Međutim nisam sve dobro isplanirao jer mi se naš cvijetić u međuvremenu otrgnuo s "lajne" koju sam bio zavezao za susjedovu ogradu i napao jadnog svezanoga dodža, ja sam u toj borbi završio na ledini (naravno sa finom oblekom, "brendiranom") popraćeno s jednom "pristojnom psovkom" a u pi...đamu!
Susjed, za čiju ogradu sam bio zavezao cvijetića me napao šta vežem psa za njegovu ogradu, vlasnik dodža mi je održao kratku lekciju o kaznenom pravu za neovlašteno ulaženje na privatni posjed...
Moji doma ne znaju za integralnu verziju, jedino su gospođa intelektualka
( moja supruga) pitali - Kaj je Bubi opet bio zločest
Sad lagano šećem, s vrećicom u ruci, ak se Bubi slučajno pokakaka prije perifernih zelenih površina, i gledamo se i dalje taj zavezani dodž i ja obostranim tužnim pogledom, al izgleda bez nekih velikh izgleda o sjajnoj budućnosti bez obzira na ulazak u NATO i dolazak jedne grupe s velikim slovom U.
Meni nedostaje "građanske hrabrosti" da pokušam ponovo a dodžu snage da strga s lance!
O šta vi kažete stanovnici metropole od 700.000 jedinica i ostali urbani džabalebaroši, zaštitnici "domaćih životinja" i članovi "građanskih inicijativa" predsjednici uprava naših najvećih preduzeća, predsjednici udruga poslodavaca.....
Seru li vaši psi ili samo vlasnici!
Šta je pjesnik htio reći?
Postavljkamo li sebi pitanje, bar u Korizmi; tko je uopće naš susjed, treba li mu naš osmjeh, iskreno "dobro jutro" ili nešto slično..
Znamo li koliko "svezanih duša" molećivim pogledom, režanjem, lajanjem ....možda baš od nas očekuju pomoć?
Pripremimo se da ne ljosnemo po ledini i ako imamo dovoljno "snage" svezati svog psa, POMOZIMO IM ODVEZATI DUŠE!
Post je objavljen 04.04.2009. u 22:56 sati.