Marketing
UH, KAKVO VRIME!
Kad sam jučer napisala da mi triba vrimena nisan baš mislila da mi triba ovakvo maglovito, nikakvo vrime.
Doduše, nekako se baš uklopilo sa mojim nekakvim sanjarskim i zamagljenim stanjem.
I tako, evo smo i mi doli dobili priliku “ uživat “ u dražima zamagljenosti.
Ovakve guste magle nisu baš uobičajene ali počaste nas svojom pojavom bar jednom godišnje.
Neobičan je osjećaj otvorit ponistru i ne vidit ništa isprid sebe. Ne vidit prst prid nosom. Isto tako znam da se vrlo brzo sve ovo može i raspršit pa kuvan kavu na brzinu, oblačin se i trk u grad.
Stvarno neobičan osjećaj. Dođe mi povremeno da zamahnem, da rastiram ovaj dim oko sebe.
Pogled kroz vrata.
Riva prazna.
Nigdi nikoga.
Jedna jedrilica, brod.
Škver se ne vidi. Kula u izmaglici.
Pogled prema Čiovu.
Most se samo nazire.
Grad kao da lebdi.
Ponovo prolazim pustim gradom. A nije uopće rano.
Svirač, šešir i lunbrela.
Nigdi nikoga.
Post je objavljen 04.04.2009. u 15:26 sati.