Velika pobjeda hrvatske diplomacije i vanjske politike na čelu sa našim prevoljenim Predsjednikom i Premijerom i Vječnom Strankom na vlasti kojoj se mijenjaju samo slogani „Zna se!“, „Idemo dalje!“. Sada smo punopravni članovi NATO-a.
Mi i Amerikanci - 300.000.000! I kaj nam pak ve ko more. Nek sam proba! Sada će naši plaćenici, legionari, „psi rata“ ratovati i ginuti po cijelom svijetu, odrađivati prljave poslove za Velikog Zaštitnika i to sve u slavu i na ponos Neovisne Države Hrvatske. Služiti tuđincima, to nam je u krvi. Dotakao sam se toga pišući u blogu pod naslovom „Bez naslova“ 29.01.2009. o TV emisiji o razaranju Magdeburga u 17. stoljeću. Već tada su hrvatski ratnici osvajali za tuđe račune.
E, da smo 1991. godine bili u NATO-u ne bi nas se naši istočni susjedi usudili napasti, kaže naš Premijer. Možda bi i bili da nekima nije bilo bitnije pripojiti nove teritorije Rvatskoj!
E, da je bilo onako kako se krojila sudbina malih naroda na Jalti bili bi mi već odavno u NATO-u i Europi. Ali nas je „zajebo“, za jedne najveći sin našeg(ih) naroda, a za druge najveći krvnik hrvatskog naroda. Koji je doduše pripojio Istru Hrvatskoj (koja usput do tada nikada nije bila u sastavu Rvatske) i neke otoke što ih je jedan drugi, za one prve zločinac a za one druge veliki državnik i domoljub (Za Dom – spremni!), prodao Italiji. Naime prvi od dvojice velikana, zbog nekih svojih, nama neshvatljivih ideala ili svjetonazora, je pogriješio i ponovo nas ugurao u istu državu sa Srbijom. I još mu Crkva nije bila omiljena, tako da je i ona pedesetak godina rovarila protiv njegove države ne bi li je srušila. Ah taj naš neodoljiv poriv da stalno nešto rovarimo i rušimo. Naše ili tuđe.
E, da nismo „išli kao guske u maglu“ nikada ne bi bili u istoj državi sa Srbima. Ali jesmo, i to i koliko me pamćenje ne vara, baš zalaganjem jednog od idola današnjih desnih stranaka.
E, da nismo rovarili protiv Habsburgovaca i Austro-Ugraske monarhije, sve u ime neovisne države Hrvatske, ne bi trebalo čekati stvaranje EU. Ako se malo razmisli ona, Monarhija, i nije bila drugo nego zametak današnje EU. Mogao si gotovo kroz pola današnje Europe putovati bez putovnice. Tko zna što će biti s njom kada mi uđemo? Mislim na ovu sadašnju, kad već sami pregovori oko našeg ulaska izazivaju u njoj tektonske poremećaje.
E, da se nismo prije tisuću i nešto godina riješili posljednjeg kralja hrvatske krvi i prodali se strancima imali bi već „tisuću godišnji reich“! Ali poučeni povijesnim iskustvom sada ne damo ni kapi svoga mora mrskim zapadnim susjedima! Zemlju, tvornice, banke, telekomunikacije, auto ceste to možemo prodati. Prodat ćemo mi i šume i rijeke, polja za golf igrališta, obale za marine! Ali more ne damo nikako. Pogotovo ne onaj dio koji nam je priskrbio prvi od navedenih zločinaca. Fuj ga bilo! No a ako bi ti škrti susjedi ipak nešto iskeširali? Barem dug njihove banke, pa makar bez kamata! A da ipak dio kamata uplate, onako netransparentno kako se to inače radi, na neke određene račune možda bi se i dogovorili?
E, da se nismo spustili s Karpata pola Rusije bi bilo naše! Ili bi, po nekima, cijeli Iran sa svom svojom naftom bio napućen Hrvatima, a ne islamistima koji prijete cijelom civiliziranom (katoličkom) svijetu.
E,……e, da Adam nije zagrizao jabuku bio bi još uvijek u Raju!
Post je objavljen 04.04.2009. u 00:54 sati.