Moda kao magija industrije svijesti
Ono što nosimo govori tomove o onome što smo. Naša odjeća otkriva u kojoj smo platežnoj kategoriji, o obrazovanju i našoj klasnoj pripadnosti; ona otkriva naša opća trenutna stajališta kao i politička opredjeljenja, naš spol i čak našu seksualnu orijentaciju. Odjeća igra izvanredno važnu ulogu u spolnoj selekciji.
Psihomorfološka znanost u akciji
S čisto praktičnog stajališta, odjeća služi da se ogrnemo. Ona održava odgovarajuću temperaturu tijela, štiti nas od sunca, štiti od kukaca i općenito štiti naše dijelove tijela koje treba zaštititi, podržava dijelove koje treba podržati i uglavnom olakšava nam da obavljamo svakodnevne poslove. To je očito. Ali, isto tako je očito da je odjeća više od toga. Ljudi su uvijek koristili odjeću ne samo (ili zapravo primarno) za ogrtanje već za komuniciranje. Simboličko korištenje odjeće na mnogo načina, kao i jezik, sa svojom gramatikom i sintaksom omogućavaju čitav spektar ekspresivnog izražavanja. Kako je samo taj jezik bogat regionalnim i demografskim dijalektima, dovoljno istančan da potiče viceve, ironične stavove kao i stvaranje slenga i metafora!
Ono što nosimo govori tomove o onome što smo. Naša odjeća otkriva u kojoj smo platežnoj kategoriji, o obrazovanju i našoj klasnoj pripadnosti; ona otkriva naša opća trenutna stajališta kao i politička opredjeljenja, naš spol i čak našu seksualnu orijentaciju. Odjeća igra izvanredno važnu ulogu u spolnoj selekciji. Odjeća je također krajnje egzaktan vodič za vrijeme u kojem živimo, obratite pažnju kako je odjeća ,(s frizurom)najlakši način da se datira stara fotografija. Ukratko, ono što smo, čvrsto je zamotano u ono što nosimo.
Ali ako je odjeća oblik izražavanja, onda, kao u govoru, ona može biti manje ili više slobodna; i isto toliko ograničavajuće može biti ono što ljudi mogu reći ili čuti i može se smatrati načinom ograničavanja onoga što mogu misliti. Tako, čini se da, ono što ljudi smiju nositi (!) može imati svrhu i cilj da se ograniči na ono što mogu biti. Ovo stanovište je ono što motivira (ili je, možda, nekad motiviralo) opću odbojnost prema uniformi u našem društvu. Argument je jednostavan: uniformiranost odjeće neizbježno vodi uniformiranosti uma (mišljenja); ako se pokoravaš krojačkom (modnom) diktatu većine, onda se pokoravaš determiniranom izvanjskom načinu (stilu) bivstvovanja. U "Jeziku odjeće", Alison Lurie sažima kotrakulturnu analizu uniforme: "Bez obzira o kojoj se uniformi radi - vojnoj, civilnoj ili vjerskoj; odjeći generala, poštara, koludrice, batlera. nogometaša, kelnera. a posebno kolosalna Globalna "traper(ica) uniforma" - nositi takovu odjeću/odoru znači odustati od vlastite osobnosti - u smislu govora, koji je djelomično ili u potpunosti cenzuriran."
Iz: Nation ofRebels Counterculture USA
Post je objavljen 03.04.2009. u 05:17 sati.