I've stood in time, wind and rain
I have no feelings or name,
But I can see, I can hear
Bilo je to prije otprilike godinu dana. Kraj jedne turbulentne zime, kraj ružnog sna. Isprazno sjećanje na sumoran osjećaj koji je vladao mojim plućima dok sam pokušao doći do zraka. Od bijesa, tuge, nerazumjevanja...
Nisam mogao predvidjeti što će se dogoditi, nitko nije. U vremenu koje ću zauvijek pamtiti. Hodao sam starim nasipom, na mp3 playeru je sviralo samo par pjesama...
Ne vjerujem da sam proživio to razdoblje. Svi ti sati u školi su proletjeli dok sam proučavao melodije genijalnog uma kao što je Michael Schenker. Pokušao sam tisuću puta odsvirati nešto u njegovom stilu. Shvatio sam. Nikada ne možeš biti netko drugi, ne možeš razmišljati kao on, niti netko drugi može razmišljati kao ti. To me malo vrijeđa. Neki su otišli dalje, više, brže od mene, a nikad nisu bili (realno) na mojoj razini. Nisam ja mjerodavan da sudim. Ali imam oči, uši, ali i prste kojima prenosim tu poruku ovdje. Nadao sam se da ću u ovih godinu dana napraviti neki pomak. Jesam, ali ne tamo gdje sam htio. Tada mi je prvi put umom prohujala ta misao. Da li je moguć život nakon? Shvatio sam da jest, također sam shvatio da podsjeća na mračan tunel za koji ne znaš kamo te vodi.
Still
Running uphill
Swimming against the current
I wish I weren't so
Fucked
Feels like I'm stuck
Lost in a sea of mediocrity
Što se dogodilo s našim strahovima? Zar je stvarno svejedno? Možeš li mirno dočekati sutra? NE LAŽI! Previše toga nisam iskusio na pravi način, ali sam kao zauzvrat doživio iskustva zbog kojih samo želim zatvoriti oči i zaspati. U nadi da se ujutro neću sjećati tužne večeri, nalazim društvo, neki kažu da je ono bitno, ja ne znam. Mogu samo slušati vjetar, u nadi da će njegov šum pobuditi pravi ritam. Ritam koji će mi dati mira.
A kiss of the wind, then the spirits let fly
To the coldness of sun
I got no place to hide, nowhere to run!
When the wind gets high and the mountains sigh
I've got to get back home the wind don't wait for
No one, no one at all
Vlak mora dalje, ide dalje. Ne čeka nikoga. Baš nikoga..
Post je objavljen 02.04.2009. u 23:04 sati.