Marketing
Dva svijeta ... jedna priča...
Gluho je doba i more snuje
Tek poneki valić o hrid meko udari
Morska sirena urotu kuje
Kako da barka sa stijenom se sudari.
Već odavno vreba iz morskih dubina
Poneki dupin svjedok je tome
Mladić je jedan njezina sudbina
Želje se razne u tijelu joj lome.
Čim je ugledala njegovo biće
Znala je kako on biti će njen,
U morskoj dubini sad kolaju priče
Za njenu želju Neptun je nijem.
Govore joj kitovi, spužve ,koralji
Treperave ribe morskoga dna
Od ljudskoga bića, daj se udalji,
Ne možeš koračat put zemljanog tla!
Al' ljubav ne pita, strast još i manje
Strpljivo čekala je olujnu noć,
Kad nemirni vali ispunit' će joj sanje
I u zagrljaj vodeni mornar će doć.
Sve kipi i pršti, munje udaraju
Mladićevo tijelo tone na dno
Dva različita svijeta putem se sudaraju
U zagrljaj ih prima pjeskovito tlo.
Povlači ih nježno, biserjem vezuje
Na oči im navlači mrežu od zlata
U srce se njihovo ljubav urezuje
Prolaze kroz oceanska, dimenzijska vrata.
Možda ne vjerujete, al' nije ni važno
Od onoga trena život nov se rađa,
I ribicama morskim oko je vlažno
Zar postoji priča od ove morske, slađa?
Post je objavljen 02.04.2009. u 18:25 sati.