Marketing
Ja tmuran dan mamuran... ili obrnuto
Wou....
Nema me jedan dan, i vidiš vraga.... 
No, bez obzira na sve - moram izbaciti iz sebe ovu frustraciju: naime, jučer sam se pokefala sa kolegom iz razloga što na vrijeme nisam shvatila da je debelo u plusu sa promilima. Inače, to je kolega s kojim radim od samog početka - nekoliko desetljeća, pa ga stvarno poznajem u dušu. Na trenutke smo si jaako dobri, na trenutke se malo pokefamo - da ne velim kao u braku. S time da je on osoba koja se baš i ne pretrgne na poslu, da sam ga ne jedanput vadila iz govana tako što sam odradila i svoj i njegov posao na vrijeme i s (manje ili više) voljom, dovoljno emotivno nestabilna da nakon jednog pića zaboravi na obaveze, ženu, djecu i nastavi lumpati do jutra. (neću ovdje spomenuti jednu Staru godinu kada sam ostala na poslu, na terenu, daleko od kuće i mogućnosti prijevoza jer sam bila zadužena da njega odvućem njegovoj kući, u jednom komadu. tada, sa suzama u očima stigoh doma debelo u doba kad su ljudi već izlazili na doček)
Anyway, svako jutro pijemo svi zajedno kavu - kolege, poslovođa, ponekad netko od tehničara. I znate već priče uz kavu - truć, bljuć i o šefu, i o poslu, i politici i nogometu. Nikad nitko ne komentira nešto prestrašno ružno, jer se ipak radi o skupu više ljudi na hrpi. Doduše, neke stvari baš i nisu da se prenesu dotičnoj osobi (u ovom slučaju glavnom šefu - doduše, tehnički gledano on meni uopće nije šef - znači kolegi na drugom radnom mjestu).
No, danas - kako je dotični bio u fazi zaliječenja rana (čitaj: mamuran), a i dotični šef (koji je na jednoj veselici lumpao skoro do jutra) u istoj toj razdražiljivoj fazi - tako je ovaj prvi zlurado prenio ovom drugom kako sam ja "ovo i ono"...
S jedne strane - i je i nije istina. Kako se uzme. Ali definitivno nije predmet da se nekog pozove na suočenje i pokuša iz njega iznuditi bilo kakav odgovor. Njih dvojica protiv mene same. To mi je već u samom pozivu na sastanak diglo tlak na 
.
Ova situacija se već jedanput ponovila, no taj put sam cvrkučući i kolutajući uspjela stvar izgladiti, a da se nitko nije osjećao povrijeđenim. A tak i tak su drugi dan svi bili zdravi, bez glavobolje i spremni za nove radne pobjede.
Danas nisam bila raspoložena za crvkutanje, pa sam rafalnom paljbom, pa onda tonom uvrijeđene usidjelice odbacila s gnušanjem pomisao na bilo kakvu raspravu, pa makar to značilo da se meni prikače svakakve laži.
Naravno da je šef (inače 1.64) ostao još više iznerviran razvojem događaja. I tako smo sada svi tri na ratnoj nozi. Obzirom da veći dio posla, skromno ili ne ipak ja odradim, mogu uvijek biti kučka i neke stvari staviti na led, da ne velim na finjaka prenijeti da se neke stvari obavljaju ili kasne zbog njih dvojice. No, to mi je nekako neetički i neprofesionalno, pa s takvim stvarima ne želim niti prijetiti niti ostvariti....
A sada nešto veselije: pošto je naš prijatelj (jedan od omrženih Slovenaca) David dobio kćer, mi odosmo zaliti jednu malu Punčku u Deželu. Jebiga, opet fešta.... 
Ps. Da dala.... 
Skoro dobila.
Post je objavljen 02.04.2009. u 16:01 sati.