Marketing
Ne misli na torticu (ne znam koji više dio)
Danas sam počela pisati sasvim deseti post. O forama aka bazama koje provaljuje naš Čipi od najranijih dana svojeg postojanja. Zapravo to dijete niti u trbuhu nije bilo normalno, uvijek je stajao obrnuto nego je to trebalo biti u tom i tom tjednu.
No onda sam pogledala na brzinu još ima li koji komentar na prethodni post i vidim kako mi davno zaboravljeni andjeo poručuje da se za poboljšanje duševnog stanja, sjebanog pogledom sa prozora na tužnu vrbu, počnem baviti kakvom fizičkom aktivnošću.
Odmah sam se sjetila svojih postova na tu temu objavljenih na ednevniku, a od kojih su ljudi manje-više padali pod stol od smijeha, a ja sam ostala zauvijek obilježena pod sloganom "Nemoj misliti na torticu".
Ovdje prvi dio, o mukama izazvanim dijetom , pločicama od stiropora (one odvratne rižine pločice, žbljak), crnim kruhom, juhom od brokolija te kavom bez šećera. koje sam konzumirala u pokušaju da izgubim koji gram. Bezuspješno.
Upravo u trenutku kad mi se vać mantalo od izgladnjivanja koje nije pokazivalo rezultate, frendica mi je po mailu poslala excel tabelicu, koja je pokazala da nisam preteška, nego sasvim jednostavno prekratka za svoju težinu. Jebi ga, zaključila sam da ne mogu iz svoje kože, produžiti me se ne da...Iako bi možda bilo i moguće, kad se sjetim koliko sam spam ponuda za produženje kurca dobila po mailu...Valjda bi se dalo i mene razvući za kakav cm ili dva...No, kako takvih ponuda nije bilo odlučila sam ostati mala i kratka i točka...
U odluci mi je svesrdno pomogao Stewart Mali, naš miš, koji se svako toliko pojavi u firmi i izazove opću paniku medju kolegicama. Tako da sam sve ostanke stiropora, kojeg ni on nije htio jesti, bacila konačno u smeće. Čak je i miš radije jeo čokoladu...I torticu...
Na godišnjem sam počela plivati. Manijakalno. Svaki dan kilometar do dva. I bila sam jako razočarana da sam u tri tjedna izgubila samo 5 kila. Prije je to išlo puno brže...A stvarno, jedina stvar, koja kod mene sjebe višak kg je plivanje. Valjda sam bila jebena mala sirena u prethodnom životu, tko će znati...Ili morska kuja...Vuf, vuf...
Onda me nakon godišnjeg opet sjebalo, zbog Čipijeve popodnevne nastave nisam uspijevala nikako dočepati se bazena. Istina, ima pun kufer drugih aktivnosti, ali za svaku nadjem opravdanje, da se ne počnem baviti istima.
Šetnja uz Krku mi ponekad paše, ali ni zato nije bilo vremena. Došla bi doma, a do odlaska po klinca imala sam taman vremena da se bacim pod tuš. Osim toga, često nakon takvih šetnji padem u još veću depru, kad vidim u kakvoj pripizdini živim, kad na 5 km ne sretnem žive duše. Osim dva labuda, koji se ne vole fotografirati, pa mi ne puste ni tako malo zadovoljstvo. Od fotografija zalaska sunca uvijek sa istog mosta, mi polako već ide na povraćanje...Jebeš šetnju!
Voziti pak bicikl nisam nikad naučila. Kad sam bila mala stari je očajavao nadamnom i tvrdio da sam, doduše mali genijalac, koji ko iz pičke rješava testove inteligencije za tri godine stariju dob, ali za vožnju bicikla sam glupa ko policajac! I istina je...Niti ne sjećam se tko mi je uopće kupio bicikl, na kojem se skupljala prašina.
Nešto malo o ravnoteži (jebo te, ja sam faking statičar i bavim se tijelima u ravnoteži!) na biciklu naučio me C.T. i njegov frend, u vremenu provedenom u Heidelbergu. Tamo se svaki qrac vozi biciklom, sve sami zeleni, pa sem rekla : "No, ajde, da ne budem ja jedina iznimka!". Sreća moja da tada još nije bilo digitalnih fotoaparata niti Youtube-a, inače bi bila glavna zvijezda i moje snimke bi forvardali okolo...Najzanimljivije mi je bilo, da nisem imela problema voziti po crti, sve dok se nije bilo što približavalo prema meni. Jer svako to nešto imalo je u sebi gravitacijsku silu crne rupe...I neodoljivo me vuklo prema sebi...Jebeš bicikl!
E, onda su se pojavile role. Super kul, mislila sam. Kupila sem kvaliteten par, Salomon, skupo u tri krasne. Naravno da su mi u trgovini uvalili još i štitnike za koljena i laktove, ah, da, i za dlanove. I vidi vraga, čak i ide poprilično dobro. Vozim ko velika. S manjim defektom. Jebe me kočenje.
Ko klinka sam po cijele dane bila na koturaljkama i naučila sam kočiti sa onom gumom na prednjem dijelu. A na role je neki debil nalijepio kočnice odozada, a prokleta rit me već tako in tako vuče malo na tu stranu. Istina, protitežu mi čine prednji airbagi, pa tako održavam ravnotežu, ali kočenje je noćna mora. Zato rolam samo po parkiralištu ispred najboljeg susjeda, gdje je dovoljno prostora da se zaustavim kada više nema sile koja bi me vukla naprijed...A trgovački centar radi svaki dan od 8.00 do 20.00. Nedjeljom do podneva. Mogu rolati jedino nedjeljom u dva. Jebeš rolanje!
Aerobic, pilates, joga i slične grupne aktivnosti nisu nikad bile za mene. Osjećam se kao totalni kreten, kad skačem skupa sa dvadeset baba...I na kraju pozdrav Suncu. U osam navečer! Halo? Ja ne vidim sunca, ste popizdile ili kaj? A da pozdravimo radije Mjesec?
Razmišljala sem da se upišem na karate. Trener baš sladak. Pa da i sama postanem japanska buba. Ali neću, nema smisla, ženska japanska buba tako i tako leti sporije od muške japanske bube...Bez veze...
I tako mi ostane samo još plivanje...I sad plivam, plivam, plivam, kad kod stignem (a to je rijetko)...Otplivam dobrih 2000 m (namjerno u metrima, da se čini više) bez da se utopim. No i ta aktivnost ima jedan zajeb (uz taj da nema vremena, a niti mi se da plaćat po 17 eura za jedan upad), u bazenima se može sresti različite životinje.
Stari majmun, koji u praznom bazenu triput naleti na mene, dok ne potegnem dva-tri kraula i skoro ga potopim.
Nilski konj i njegova družica, koji se ljubakaju nasred bazena. Pa idite u faking jakuzzi, pa se tamo potežite. Kojoti želi plivati! Plivati! Ej!
Tu su i lude koze i krave, kojima je liječnik očitno savjetovao da plivaju zbog reume i bolova u križima. Baba, slušaj ovo! Plivati znači mahati rukami i nogama i držati se na vodi! Jasno? Štekaš? Od namakanja na sredini bazena i blebetanja sa kolegicom neće križima biti ništa bolje...
O tome da se potpuno slažem sa onima, koji se usude tvrditi da nisu sva dječica predivna i slatka, ne želim niti raspravljati. Slijedeći put uzimam sa sobom veeeliku igletinu s kojom ću im spičkati onu loptu na napuhavanje, koju su mi stalno bacali na glavu!
I onda od bijesa dok plivam, brojim staze i gledam pločice u sebi pjevam onu staru dobru : "Da mi je biti morski pas!"...
A jebena čokolada sjedi u frižideru, čeka da se vratim pa da mi sladunjavo kaže : "Cijela sam tvoja, što još čekaš?".
Uf!
Jagode i čokolada
Ne razmišljaš dok si mlada
Srce te vodi i ničeg se ne bojiš
Jagode i čokolada
Neka ljubav naša vlada 
Zauvijek bit ćeš moja rekla si tada 
(Neno Belan : Jagode i čokolada)
P.S. obzirom da je ovaj post u originalu pisan na slovenskom, a potom preveden i modificiran, možda ima kakvih grešaka, no ne dajte se omesti kod čitanja. Nije namjerno. A i jebe me slovo H na lapu. Zato kod m ene nema one varijante sa hebanjem, sve je transparentno i na J. 
Post je objavljen 02.04.2009. u 00:07 sati.