Gotovo tri mjeseca nisam ništa na blogu pisao, iz razloga o kojima neću sada govoriti.
Sada sudjelujem u pripremama za prosvjedni skup pod nazivom "NATO - 60 godina je dosta!", o kojem pogledajte moj jučerašnji napis.
U međuvremenu, lokalni su se izbori posve približili. Zelena lista, stranka u kojoj sam od prosinca samo običan član, sudjelovat će na izborima u više gradova i općina. Svuda, ili gotovo svuda, nastupamo samostalno. Nažalost, u Zagrebu nije došlo do sporazuma sa nekim drugim vanparlamentarnim strankama, kojem sam se nadao. Malim strankama teško je probiti se prvi put u predstavnička tijela vlasti i šteta je, da stranke i pojedinci, koji bi se svjetonazorski mogli složiti, konkuriraju jedni drugima. Zelena lista ima važan potencijal i ja ću, koliko mogu, i dalje nastojati da se taj potencijal razvije.
Sve vanparlamentarne stranke u Hrvatskoj, bez obzira na orijentaciju, male su, razdrobljene i marginalizirane. Osim internih slabosti (koje su nažalost također velike), postoje dvije vanjske, uslovno rećeno "objektivne" teškoće koje nam ne idu u prilog.
Prvo, paradoksalno, opća kriza legitimiteta političke klase (veliko nepovjerenje naroda u "političare" generalno) fatalno pogađa upravo one, koji se trude prikazati kao moguća alternativa etabliranim političarima. "Ma vi ste svi isti, da dođete na vlast, bili biste jednaki lopovi" - tako ponekad obični ljudi govore, i često misle. Tako, ili posve odustaju od glasovanja ili glasuju za "poznato zlo"; često također naprosto protiv "onih drugih" - komunjara ili hadezenjara, a to onda znači da se ne žele "rasipati glasove" nego se glasa za najjaču stranku - HDZ odnosno SDP.
Drugi problem za Zelenu listu, a u manjoj mjeri i za druge vanparlamentarne stranke na lijevoj strani političkoga spektra, je rigidna "apolitičnost" koja prevladava na tzv. "civilnoj sceni". Razne etablirane nevladine organizacije (udruge) lobiraju za svoje parcijalne programe kod izvršne vlasti na svim nivoima, te često od njih dobivaju novac za svoje projekte. Ne žele taj odnos pokvariti otvorenom podrškom marginalnim strankama, čak i kad one njima daju izričitu, bezrezervnu i neuvjetovanu pomoć ne samo u svojim programima, nego i u dnevnim aktivnostima.
Što se tiče aktivnih vanparlamentarnih stranaka (ima ih tek desetak u Hrvatskoj koje nešto rade, te imaju ponekog vijećnika tu i tamo u općinama i gradovima), pozitivnim smatram najavljeno ujedinjenje Akcije mladih i Hrvatske stranke mladih. Na ovim će izborima nastupati pod imenom "Akcija mladih", a u Zagrebu ne idu sa svojom listom, već daju podršku Velimiru Srići i njegovoj nezavisnoj listi.
Razne nezavisne liste dosad su na lokalnim izborima imale bolje izborne rezultate nego male stranke. Često one uspijevaju okupiti ugledne ljude, te relativno velika financijska sredstva. Rezultati su raznoliki, često razočaravajući. U Zagrebu su prije četiri godine izborni prag prešle dvije nezavisne liste: Tatjane Holjevac (danas stranka kojoj gotovo nitko ne zna ime i nema nikakve šanse) i Borisa Mikšića (brzo se raspala). Sada se najavljuje nekoliko novih nezavisnih listi. U Splitu, kompromitiranu "Listu velog mista" sada želi nadomjestiti Kerum. U Istri, pojavila se "Ladonja" kao osobiti fenomen.
Kao respektabilni kandidati za zagrebačkog gradonačelnika, pojavili su se Josip Kregar i Velimir Srića. Nažalost, oni direktno konkuriraju jedan drugom, računajući na isti segment biračkoga tijela. Ako ovako ostane, u kampanji će, neminovno, biti neprijatelji - jer prvi neprijatelj ti je onaj koji ti je blizak: borite se za iste glasače. Obojici bi se moglo desiti da ih u prvom krugu pretekne, i uđe u drugi krug, netko od drugih kandidata. Pisao sam već na pollitika.com o tome, da bi se trebali dogovoriti tako da se jedan povuče (u zamjenu za mjesto donačelnika ili slično) i izborni stožeri se spoje.
Mislim da u ovom trenutku Kregar ima više šansi, te bi Srića trebao popustiti. Pobijediti Milana Bandića bit će krajnje teško; šanse za uspjeh postoje ako se maksimalno mobiliziraju sve postojeće snage. U prvom krugu jedino je pitanje tko će, uz Bandića, ući u drugi krug. U drugom (ako Bandić ne osvoji 50% + 1 glas već u prvom) - može li dobiti glasove onih, koji su u prvom krugu glasali za kandidate, koji su otpali. Tu, mislim, od svih kandidata jedino Kregar ima šanse.
Nažalost, njihove nezavisne liste (ili jedna) direktno će konkurirati i Zelenoj listi, pa je upitno treba li moja stranka nekome od kandidata za gradonačelnika dati svoju podršku. Moramo se koncentrirati na to, da naša lista dobije što više glasova, i pređe prag. Eventualna podrška može doći tek u drugom krugu.
Sadašnje ankete javnoga mnjenja pokazuju svu perverziju zagrebačke situacije: Bandić privlači velik broj glasova HDZ-a, a Kregar velik broj glasova SDP-a. To je posve normalno,znajući dobro kakva je osoba sadašnji gradonačelnik: zastupnik interesa krupnog kapitala i to njegovog najrazornijeg, spekulativnog oblika. Bilo kakve naznake načela socijalne demokracije (kojih doduše u SDP-u ima tek u tragovima) zamijenjene su agresivnim, desničarskim autoritarnim populizmom.
Osobno, ušao sam "u politiku", nastojeći na stvaranju stranke zelene orijentacije, kao jedan od puteva ostvarivanja načela, koja zastupam, koja su izražena i u Programskim načelima Zelene liste (vidi u desnoj koloni, dolje). Dosadašnji razultati nisu ohrabrujući, ali ne mogu drugo, nego istim putem nastaviti - u stranačkom radu i u civilnom društvu.
Post je objavljen 01.04.2009. u 18:29 sati.